Prvi put izvan granica Srbije, u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu izloženo je više od 80 umetničkih dela pod nazivom Kolekcija Pavla Beljanskog: biseri moderne . Autori izložbe su dr Jasna Jovanov i dr Zvonko Maković.Ovo je prvi deo zajedničkog projekta Spomen-Zbirke iz Novog Sada i Umjetničkog paviljona i Moderne galerije Zagreb. Kako je proteklo otvaranje 19. novembra.
Umjetnički paviljon u Zagrebu
Pripreme i dogovori upravnice Spomen-Zbirke Jasne Jovanov i jednog od najuglednijih teoretičara savremene umetnosti u regionu Zvonka Makovića o izložbi Kolekcija Pavla Beljanskog: biseri moderne, trajale su osam godina! Rezultat je izložba u najreprezentativnijem izložbenom prostoru u Zagrebu i Hrvatskoj, u Umjetničkom paviljonu. Čak i u ovom ogromnom Paviljonu, gde je čovek samo mrvica, bilo je vidljiva brojna publika. Crème de la crème, moglo bi se reći. O uzbudljivom, u izvesnom smislu i dramatičnom trenutku izlaska slikara iz novosadske kolekcije, od kojih su mnogi slikarstvo učili u Zagrebu (poput Save Šumanovića) najbolje govore probrane, bogate činjenicama, čak dramatične reči koje su zagrebačkoj publici uputili autori izložbe Jasna Jovanov i Zvonko Maković.
Jasna Jovanov predstavlja izložbu
Jasna Jovanov: Ponosna sam što se više od pedeset godina kako je osnovana Spomen-Zbirke Pavla Beljanskog ova kolekcija izlaže u Zagrebu, šta više u Paviljonu Vlaha Bukovca. Sa velikom strepnjom krenuli smo u ovaj prostor, mada svesni da je to najlepše i najbolje mesto gde bi se naša kolekcija mogla videti i postaviti. O čemu se radi? Kada je Pavle Beljanski poklonio svoju kolekciju Novom Sadu jedan od njegovih uslova bio je da se za nju izgradi posebna zgrada. Tako je i bilo – arhitektonski je jednostavna kako ne bi konkurisala slikama, kako ni jedan eksponat ne bi bio ugrožen spoljašnjim efektima. Međutuim, Umjetnički paviljon je sam za sebe eksponat, pa nas je nekako bio strah za slike. Međutim, sada vidim da u ovom prostoru one sjajno funkcionišu, da slike koje vrlo teško podnose da se nađu jedna pored druge jer su previše jake, u punom tonu mogu da se pokažu pred ovom publikom.
Zašto tek sada prikazujemo kolekciju u ovolikom obimu izvan granice Srbije? Zato što je Pavle Beljanski tačno odredio njeno kretanje. Sakupljao ju je čitavog života, s velikom ljubavlju, strašću, s mnogo poštovanja prema umetnicima, s istančanim ukusom, pa je uređen i odnos prema kolekciji i to koliko slika u isto vreme sme da bude izvan kolekcije. Ograničio je njeno kretanje. Zahvaljujem porodici Pavla Beljanskog, posebno gospodinu Milanu Isakoviću, što su odobrili da se ugovor izmeni kako bismo mogli da izložimo slike u većem broju, da izađemo iz zgrade u kojoj je Spomen-Zbirka Pavla Beljanskog, da prikažemo kolekciju van Novog Sada. Takođe vodimo računa da mogu da se prikazuju samo u najreprezentativnijim mestima, uz zadovoljenje svih pravila savremene muzeologije, onako kako bi bilo koji svetski muzej tretirao dela.
Izložba Kolekcija Pavla Beljanskog: biseri moderne, Umjetnički paviljon Zagreb
Zvonko Maković, reč na otvaranju izložbe Kolekcija Pavla Beljanskog: biseri moderne – Osam godina smo dogovarali kako i gdje ćemo predstaviti to što je u Novom Sadu i mislim da smo izabrali pravo mjesto koje je i Bukovčevo (Vlaho Bukovac, prim. korzoportal), i Save Šumanovića, i Tartalje i Nadeže Petrović, i Ivana Tabakovića, i srpskih impresionista, i svih velikih umjetnika koji čine ovu Zbirku. Zbirka je nešto što zaista zavređuje našu pažnju i nešto što zavređuje da dođe na ove prostore. Kada sam vidio djela na zidovima Umjetničkog paviljona shvatio sam kako su mnoga od njih došla na svoje ishodišno mjesto. Ne samo što ovaj prostor imamo zahvaljujući Vlahu Bukovcu nego i mnogima drugima. Svojevrsni pandan Bukovcu su djela Save Šumanovića velikog srpskog slikara, zagrebačkog đaka, koji je počeo djelovati unutar Hrvatskog velikog salona i održao ovdje, upravo u ovom prostoru, historijsku izložbu 1921. koja je u mnogo čemu promjenila kurs zagrebačke, hrvatske umjetnosti. Naime, Sava Šumanović nakon prvog boravka u Parizu kod Andreja Lota donosi i nešto što smiruje onaj zavodni ekspresionizam koji smo nakon Kraljevićeve (Miroslav Kraljević, prim. korzoprotal) smrti ovdje osjetili. I mnogi drugi slikari koje ovdje nalazimo, također i kipari, zapravo su oni umjetnici koje smo poznavali. Neki od njih su bili prije stotinu i više godina, neki prije 50, ali jako je malo djela koji su u našem životnom vjeku ovdje prošli. Oni nikada nisu bili predstavljeni kao dio jedinstvene celine, a ta celina to je ukus, stav i izbor jednog velikog čovjeka, diplomata jugoslavenske diplomacije od 20-ih do 40-ih godina. Ime mu je Pavle Beljanski. Mi zapravo ovdje odajemo počast tom velikom čovjeku koji je znao izabrati, a pri tomu mu je pomogao njegov prvi portretist Marino Tartalja. Tartalja je usmjerio Beljanskog da sakuplja svoje suvremenike, a ne renesansne i barokne majstore. Mislim da su obojica imali pravo!
Milan Isaković
Slike koje su vodeće na zagrebačkoj izložbi su Velika Iza Vlaha Bukovca i Doručak na travi Save Šumanovića. Izložbu Kolekcija Pavla Beljanskog: biseri moderne prati srpsko/engleski katalog, u stvari knjiga bogata tekstom (Zvonko Maković: Gostovanje Spomen-Zbirke Pavla Beljanskog, Jasna Jovanov: Pavle Beljanski i njegova kolekcija), fotografijama, biografijama slikara i popisom njihovih izloženih radova. Kakav majdan za ljubopitljive istraživače, teoretičare, pisce i ko zna za koga još. Rajska bašta jednog dela istorije umetnosti ovog regiona je pred nama! Takođe i uzvratna izložba Miroslav Kraljević i sledbenici koja stiže iz Moderne galerije Zagreba u Spomen-Zbirku Pavla Beljanskog u decembru.
PROČITAJTE I: izlozbe-koje-otvaraju-granice. intervju-zvonko-makovic, spomen-zbirka-pavla-beljanskog, korzo-portal