Nokti (podrezani) nalakirani crvenim, šiške ponovo na čelu (kao nekada), praseći but peče se satima sam od sebe na 150 stepeni, jelka (sa busenom) okićena, iluminacije na prozorima postavljene, gosti pozvani za 1. januar Nove godine obavešteni na vreme, haljina sa crvenim detaljima spremna, salate treba samo začiniti. Tada sam se uputila da sa dragim osobama tulumarim po Novom Sadu na dnevnim žurkama u očekivanju 2020. To je bio početak do reprize već pristigle 2020. u kafiću s dušom – „Dublin“. Foto esej: Bojana Karavidić

Veći deo života provela sam u Novom Sadu u nekoliko ulica koje pripadaju tzv. centru, istorijskom delu grada. Jedna od njegovih znamenitosti je Riblja pijaca. Ona je nekoliko poslednjih godina, prilikom raznih praznika, postala muzička pozornica pod otvorenim nebom koja se formira ispred kafanica-kafića. „Bibinjo“ je najomiljeni Novosađanima koji ne žele ušminkana mesta. Već tradicionalno svira bend „Green Line“ iskusnih rokera…

… uhvatila sam Manju, novosadsku Ani Lebovic, kad ne fotografiše …

… moja FB familija na čelu sa Vukicom…

… Petrovardinke prešle Dunava – moje drugarice Goga i Kaća…

… na čelu sa mojom školskom Vesnom – one ne poziraju,  kad su svetske ženske i boleće ih „za pozu“…

… gde je kadgod bila ribarnica, sada je kafić koja osvaja toplinom ambijenta, još sam na Ribljoj pijaci…

… onda smo otišli, moja mala ekipa (Boba, Sanja, Nikola) s kojom godinama delim dobro i zlo, dublje u Podbraru – Graffiti caffe

… šank koji mnogo pamti, i pamtiće, moj dragi Miša/vajar (s kačketom) u pozadini…

… svira „Plavi ptičić“, tradicionalno…

… u tapete uklesana kustoskinja Jasmina Jakšić...

… petrovaradinski Gradić. Sledi kućna zabava u kojoj učestvujemo nas četvoro – Bora, Hektor, jelka i ja… 2020, Dan Prvi počinje u „Dublin“ caffe. Idemo u podrumčinu sa okusom dima i alkohola…

… ne odustajemo Sanja i ja…

… Višnja u maloj crnoj haljini…

… Ćira neizbežan „dublinac“, i ekipa…

… ovako počinje i nikada se ne završava život u „Dublin“ caffe u kome se rađaju ljubavi, iz ljubavi deca, onda deca prave novu decu iz ljubavi, onda nestane ljubav, pa se rodi nova. Da „Život je neshvatljivo čudo…“ (Ivo Andrić)

…  na početku 2020. i na kraju svih godina koje nadolaze uvek, i samo, i jedino –  želim vam Ljubav.

PROČITAJTE I: bozic-bez-jelkefoto-esej-svetlo-pradeda-luster-lampe-patke-i-nekoliko-slikavislava-simborska-srecna-ljubavpancevo-alpinista-ugradio-ciferblattekst-u-fokusu-zlatko-uzelac-zaboravljeni-nestali-barokni-grad-tvrdjava-nova-palanka

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *