U Budvi (Stari grad), u crkvi Santa Maria in Punta (11. septembar 2021) predstavljena je knjiga Liberta Slovinića “Don Đuro” (Interlink, 2021, Podgorica), prva iz predviđene trilogije u kojoj autor osvetljava prošlost svoje porodice, jedne od najuglednijih, starosedelačkih u Budvi. Korzoportal
Kultura sećanja doživljava procvat u prvoj knjizi “Don Đuro”, predviđene porodične trilogije u kojoj Liberto Slovinić, slikar i publicista, pišući o porodici podseća na autentični jezik starobudvana, na porodične i građanske običaje. A sve je počelo kada je pronašao herbarijum strica Don Đura iz 1889. godine.
“Herbarijum je isijavao veliku ljubav prema bilju, otkrivao je senzibilan karakter osobe koja ga je sa zanosom formirala. Prevazilazio je nivo đačkih, uobičajenih malih svezaka sa uvenutim suvim lišćem i cvjetovima, koji bi pri listanju, ispadali i nestajali. Osjećalo se da svaki tabak herbarijuma, reflektuje osim velikog zanosa prema biljkama, veliku količinu čovjekoljublja. Taj potencijal, budio je u meni unutrašnji zanos, divljenje prema stricu, koji je živio mirno, svjestan vlastitih vrijednosti, bavio se humanim poslom koji je želio i volio…”
Liberto Slavinić, Željko Šćepanović, Saša Popović
Autor Liberto Slavinić, svoje kršteno ime Slobodan promenio je u Liberto, kako bi razgraničio sebe kao jednog od najpoznatijih crnogorskih slikara od sebe kao pisca. Na promociji knjige “Don Đuro”, prvoj iz predviđene trilogije, govorio je o porivu da piše – “U poznim godinama svako ljudsko stvorenje privlači rodna gruda. Tada čovjek sanjari o prošlim vremenima, prisjeća se djetinjstva, živi sa uspomenama, interesuje ga porodično porijeklo. Odavno živim u snohvatici i snivam moju nekdašnju prelijepu primorsku Budvi. Zapisujući komuniciram sa svijetom i sa samim sobom. Dnevnik je moja ispovjedaonica. Decenijama prikupljam dokumentaciju o porodici. Proučavajući, shvatio sam koliko su preci važni, koliko su uložili napora da bi potomci živeli bolje. A potomci žive zaneseni svojim životima, nemaju vremena da se okrenu za sobom. Ponosan što bilježim životne tokove ljudi koji su živeli prije moje pojave, osvetljavam njihovo postojanje”.
Knjiga “Don Đuro” Liberta Slavinića odiše toplinom sećanja, ali bez sentimentalnih ispada. Kroz poglavlja (osamdesetdevet) čitalac prati sudbinu porodice Slavinić koja je pre dva veka sa Brača došla u Budvu u potrazi za boljim životom koji je ostvarila, radom stekavši ugled i visoku poziciju u društvu, pritom posvećujući veliku pažnju obrazovanju. Stoga nije slučajno da se i sam autor u aktivnim, poznim godinama kao potomak, poduhvatio da pišući savremenim književnim jezikom, slike prošlih vremena, epohe od kraja 19. veka, dočara rečima, jezikom primorske Crne Gore. Čitaocima je ponudio objašnjenja u fusnotama i Rečniku pojmova na kraju knjige.
Iz knjige “Don Đuro” – Uhvati ga pod ruku i uđoše u knjižnicu. Đura na ulazu od tišine zahvati trema. Za stilskom stolom u ćošku, sjedio je stariji gospodin, sa naočarima na nosu… Desetak ljudi je je za ostalim stolovima mirno pregledalo i čitalo knjige. Nastavnik ponovo ode do službenika, predade mu mali komad papira, ovaj ga kratko pogleda, ustade i izgubi se kroz vrata u susjednu prostoroju. Kroz stakla su se nazirale police, pune knjiga. Vrati se poslije dužeg vremena sa kolicima na kojima su bile knjige…
Na promocije knjige “Don Đuro” Liberta Slavinića uz autora, govorili su prof. dr Saša Popović i urednik knjige Željko Šćepanović. Moderatorka je bila Itana Lalović iz civilne organizacije za očuvanje budvanskog kulturnog nasleđa Feral, koja je značajno doprinela ostvarenju ovog projekta.
PROČITAJTE I: sabacka-biblioteka-u-novoj-zgradi/,festival-letnja-radost/, grad-berza-rada-u-novom-sadu/, kultura-secanja-obnova-rodnog-sela-kneza-milosa/, esej-podgrade-petrovaradinske-tvrdave/