Novosadska Akademska knjiga objavila je ovog leta (2021) romane dvojice pisaca koji pripadaju evropskom stvaralaštvu pisane reči  Laslo Vegel (Novi Sad) „Nesahranjena prošlost“ i  Slobodan Šnajder (Zagreb) „Doba mjedi”. Korzoportal

Učesnici književne večeri, u sredini Laslo Vegel (s maskom) i Slobodan Šnajder

Laslo Vegel i Slobodan Šnajder pripadaju korpusu evropskih pisaca koji se u romanima, esejistici i dramama bave  delovima prošlosti o kojima se nerado javno govori na prostorima na kojima su odrastali i žive do danas, s povremenim, prekograničnim napuštanjima rodnog  tla. U oba romana tematizuju lične priče, te su i “Nesahranjena prošlost” Lasla Vegela, i  “Doba mjedi” Slobodana Šnajdera autobiografski.

Laslo Vegel

Laslo Vegel u romanu “Nesahranjena prošlost” već podnaslovom “autobiografski roman” klasifikuje delo u kome počinje da pripoveda – “Na dan mog rođenja, 1. februara 1941, žestoko se sevalo i grmilo, evropskim političarima su konačno dojadila uzaludna trčaranja, samociljna i komična naklapanja…” Na pitanje korzoportala dokle će se boriti s prošlošću odgovara – “Na žalost ne znam. Imao sam iluzije kao gimnazijalac u socijalizmu, pre 1968. u socijalizmu sa ljudskim likom. Ni jedna iluzija nije se ostvarila, a došao je kapitalizam s neljudskim licem. Više ne smem da predviđam šta će biti sutra”. U međuvremenu, Vegel je završio monodramu o Ervinu Šinku u kojoj se, kako kaže, bavi pitanjima šta je revolucija, da li je nužno da revolucionar ima krvave ruke? “A opet, da se ne prave revolucije, duša i savest bi ostale prljave. I šta je onda važnije savest ili čista ruka, ovo pitanje muči svakog čoveka, i mene”.

Slobodan Šnajder

Slobodan Šnajder u romanu “Doba mjedi secira prošlost svoje porodice, glavni likovi su njegovi majka i otac. U jednom od intervjua rekao je – “Moj je roman zapravo epsko putovanje kojim se, za razliku od klasičnih epova, nikako ne nalazi zavičaj, već se on naprotiv gubi. Moj Kempf nije zasnovao nikakav grad ni državu i na kraju života njegov je jedini program bio neprimijećen nestati. To je ep o zlu vremenu”. Za korzoportal kaže –“ U romanu su obiteljske stvari koje mora srediti svaki čovjek za sebe, to se mora obaviti. Problem oca je gori od problema sistema. Pogotovo kad je otac sistem. Ne moraš baš ubiti oca, ali treba izaći na kraj s tim”. Kritičari o ovom Šnajderovom romanu govore kao o romanu epohe. Marten Steenmeijer, De Volkskrant, Amsterdam piše “da je ovo gotovo mitski mini-obiteljski roman, mračan, ujedno ljubavni, s prizorima koji očaravaju nalažući strahopoštovanje (o Hrvatskoj, o Drugom svetskom ratu, o poratnom komunizmu), o migracijama, identitetu, egzistencijalnom značenju umetnosti i nadasve o velikom pitanju šta učiniti sa životom”.

Promocija romana Lasla Vegela “Nesahranjena prošlost i Slobodana Šnajdera “Doba mjedi” održana je u okviru  Novosadskog književnog festivala (24.septembar 2021) čiji je urednik Đorđe Randelj. Uz autore, na promociji su govorili Radoslav Petković i Želimir Žilnik, uz moderiranje Vladislave Gordić Petković.

PROČITAJTE I: ivan-stevovic-uputstvo-za-putovanje-kroz-vreme-2/, unesco-stecci-zajednicka-bastina-regiona/, bojan-kojicic-velikobeckerecka-stedionica-obnova/, vikend-pricavegetarijanski-cili/

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *