O smrti i životu. Srebrne kašičice. Piše/Foto: Ozrenka Radulović (Pula, 1953)
Prva jesen, prva zima, prvo proljeće, na domaku je i prvo ljeto. Bez Njuleta. A onda ću godišnja doba da brojim kao godine.
Od srebrnih kašičica koje nam je poklonila B. za naš jutarnji čaj, ostala je jedna. Nešto. Od mnogo čega drugog, materijalnog, gotovo ništa.
Takav je i ovaj, sada beskrajno prazan prostor, a u kojem je dobronamjerno i razbarušeno, zaneseno i iskreno, bivao Njule. Sa nama ili pokraj nas, ali nikada bez nas.
Navike su postale uspomene, kao onaj jutarnji čaj uz srebrne kašičice postavljene dodirujući šolju, na tanjiriću.
PROČITAJTE I: izlozba-tatjana-dimitrijevic-beznacajni-zapisi, icom-srbija-projekat-godine-izlozba-muzeja-vojvodine-kult-svetog-spiridona-u-srpskoj-tradicionalnoj-kulturi, tekst-u-fokusu-cemu-caj, septembarska-ljubav-018