Šta se dogodi u nedelju uveče posle „Utiska nedelje“, prethodnog čitanja portala čiji novinari otkrivaju šta je iza ušećerene srbijanske scene, „utvrđivanja gradiva“ iz NIN-a? Iskrsne jedna LP ploča sa vidno izgrebanom posvetom. Piše: Bojana Karavidić. Foto koncept: Kaća Lazukić Ljubinković

Nedeljom uveče, na jednom od mnogih tv programa, prikazuju se stari holivudski filmovi koje uglavnom pogledam, da bih se malo odmetnula od stvarnosti. Sinoć sam se zalepila za The Way We Were”, kod nas preveden kao “Devojka koju sam voleo”. Sentimentalno putovanje u kasne 70-te kada sam gledala taj film kao beogradska studentkinja i kupila LP sa muzikom iz filma, peva Barbra Strejsend, glavna glumica koja je dobila Oskara za rolu…

Film “The Way We Were” Sidnija Polaka (1973) kada se pojavio u Beogradu postao je takoreći mantra nas nekoliko studentkinja na Fakultetu političkih nauka. Raspravljale smo koji sloj je važniji – ljubavna priča ili Makartijev lov na veštice (komuniste) pedesetih godina prošlog veka. Svima nam je bila idol Barbra Strejsend kao marksistkinja, energična aktivistkinja koja ne odstupa od stavova, pa ni kada je zbog toga, u drugom stanju, napušta čoveka koga voli…

… ona, Keti Moroski (Barbra Strejsend) loknava je pa “pegla kosu”, jezičava kada brani svoje stavove, ne odstupa pred ušminkanim likovima koji čine “high society” tog vremena…

… on je Habel Gardiner (Robert Redford), protestant, bez političkih ubeđenja, zgodan, piše scenarije, ona ga podstiče, ali ne odobrava što ne povlači scenarije kada u Makartijevom lovu na komuniste filmske kuće otpuštaju one koji ne žele da svedoče u montiranim procesima…

… a onda sam  iz niza zbijenih longplejki koje sam kupovala od gimazijskog doba izvukla – “The Way We Were”. Na naslovnici Barbra Strejsend, poleđina delimično izgrebana i na novonastalim površinama napisala sam nepovezane reči. Vidno je da sam htela da prekrijem prvobitnu posvetu. Da. Sećam se… I znam zbog čega sam to uradila. Sada mi je žao, ali rukopis prvobitne posvete je uništen i ne mogu ga nikada više pročitati. Nisam bila hrabra kao Keti Moroski.

PROČITAJTE I: put-pod-noge-brodi-renesansni-idealni-grad-tvrdjavabazelintervju-viktorija-aladzic-razumevanje-gradaodbrana-propast-zemuna-ubijanje-grada

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *