Putovanja – esej “Tri mjesta”. “… A ljeto traje. I sve je izvjesnije da će moja ovogodišnja hodočašća izostati. Ta tri mjesta i ti prostori temelji su moga trajanja i gotovo uvijek posluže da ih dodatno učvrstim. Da učvrstim i umnožim zalihe životne snage, još davno predate mi od roditelja, a čiji otisci vedrinom se zovu…”. Piše: Ozrenka Radulović. Foto: korzoportal, Dragan Bosnić 

Usvojila sam jutarnje trenutke tuge kada pogled na dorćolske krovove ne budi radost. Kada, sad već nebrojeno puta, iza sebe ne čujem da neko kuva kafu. I kada osjećam nedostajanje. On. U tom našem prostoru. Ne, ne živim život tuge, samo njene trenutke. Ali, nekako su sve češći. I nekako sve dublji. Sa više suza. Kada moje drugarice ponovo kreću u borbu sa opakom bolešću, kada smo zauvijek ispratili jednu Beograđanku koja je davno, kao gimnazijalka, tako snažno voljela jednog Spliću… i kada moj mlađi sin ne može da dođe, jer, mnogo je daleko i mnogo je „koronastično„.

Foto: Dragan Bosnić

A ljeto traje. I sve je izvjesnije da će moja ovogodišnja hodočašća izostati. Ta tri mjesta i ti prostori temelji su moga trajanja i gotovo uvijek posluže da ih dodatno učvrstim kada ih posjetim. Da učvrstim i umnožim zalihe životne snage, još davno predate mi od roditelja, a čiji otisci vedrinom se zovu.

Počinjem toplim avgustovskim noćima Sarajeva, ćevapima sa Baščaršije, sjećanjima na bakinu bijelu kafu „s udrobljenim hljebom“ i redovna porodična „felinijevska“ okupljanja. Tom spisku, trebalo je ove godine  dodati i dugo planiranu proslavu jubilarnog rođendana moje Sonje. Trebalo je. U kasno ljeto čeka me i skrivena bašta jedne kamene kuće u Budvi. Mogren, Šljiva, Škoj, osluškivanje klepeta Njegovih drvenih klompi na izlizanoj kaldrmi Staroga grada. Naslage prošlosti ljubavnog vrtloga. Zanesenost.

Susret generacije Klasične gimnazije u Splitu je za dvije godine. Razmetljivo vjerujem da će ga biti, da će „stvar da se sredi„, te da će se i ta moja „Meka„, nekadašnji ram magične mladosti, iznova potvrditi kao trajni okvir uspomena i godina koje sad već znače smiraj. Godine čiju stvarnost često zamućuje odbjegli smisao. A da se ne bih o to spotaknula, pomažu moja hodočašća!

PROČITAJTE I: poezija-dragana-mladenovic-da-ne-budes-modra/,  nova-knjiga-vitomirka-trebovac-dani-punog-meseca/intervju-ljiljana-maletin-vojvodic-otpor-prema-jednom-identitetu/https://korzoportal.com/31773-2/tekst-u-fokusu-olga-kovacev-ninkov-grupa-boschbosch-51-godina

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *