U Kulturnoj stanici Svilara, u ciklusu razgovora  „Novi Sad – književni ili sasvim običan grad?“ gost je bio matematičar/pisac Vladimir Tasić (7. novembar 2023), dobitnik NIN-ove nagrade za roman godine (2004). Savremena novosadska književna scena predstavljena je u prethodnim razgovorima sa dvadesetak pisaca u okviru programa Novi Sad – Evropska prestonica kulture 2022.  korzoportal

Vladimir Tasić, Vladimir Gvozden

Vladimir Tasić otišao je iz Novog Sada pre tridesetpet godina. Matematičar i pisac, živi u Kanadi. U Novi Sad dođe povremeno, dobrodašao, i tada govori o onome što je napisao ili piše. U Kulturnoj stanici Svilara sa njim je razgovarao profesor Novosadskog univerziteta Vladimir Gvozden. Na njegovo pitanje odgovara – “Tri ipo decenije je dugačak period da bih imao sveobuhvatan uvid u književnu scenu Novog Sada. Poslednji put bio sam ovde 2019. Ovaj grad iz daljine stereotipno zamišljam kao miran. Stanovao sam u ulicama Alekse Šantića, Maksima Gorkog, Antona Čehova, u Balzakovoj i to je deo Novog Sada kao  književnog grada“ (smeje se).

Vladimir Tasić na pitanje korzoportala kako matematičar postane pisac odgovara – „Uvek me je zanimalo pisanje. Studirao sam matematiku, ali me to nije sprečilo da pišem. Uvek sam nešto žvrljao. Jedno drugo ne isključuje. Neko vreme živeo sam u Engleskoj i tada upoznao argentinskog matematičara i pisca Giljerma Martineza. On je već imao objavljen sjajan roman, a ja sam počinjao da razmišljam o objavljivanju priča. Ohrabrio me je rekavši da nije nemoguće da matematičar objavljuje knjige“.

Grad je za pisca Vladimira Tasića u fokusu priče, u onoj meri šta se u gradu dešava – „Roman ‘Kiša i hartija’ jeste nastao u tom smislu. ‘Oproštajni dar’ je drugačije koncipiran, junaci su izolovani, ali se pojavljuju scene iz Amsterdama i drugih gradova. Gradovi su mesta susretanja, doživljaja, preplitanja sudbina. U tom smislu je grad zanimljiv, i Novi Sad odakle sam. U mom doživljaju sveta jeste grad, jer u njemu živim. Da sam Robinzon Kruso možda bi bilo drugačije“.

Vladimir Tasić misli da mu život na engleskom jezičkom podneblju pomaže kada piše knjige na srpskom jeziku – „Imam neki drugi glas koji mi sugeriše, lupa mi čvrge na srpskom, kako su neke konstrukcije emotivnije, rascvetanije u stilu, dok je egleski hladniji analitičniji. Taj engleski glas mi govori da smirim doživljaj što prihvatam, iako mi stižu i glasovi onih koji su čitali moje knjige da sam hladan, da nedostaju naboj, prštanje“.

Jedan od toponima Novog Sada u knjizi „Oproštajni dar“

„…Mislim da bi to moglo biti u nekoj vezi sa incidentom u novosadskom bioskopu Arena. Gledali smo film Pukovnik Redl. Ako je verovati Cvajgu, koji tvrdi da je poznavao Redla, pukovnik Redl nije bio pukovnik nego kapetan, a rat je bio proizvod istorijskih sila kojima je atentat išao na ruku. Čitava stvar – ovo ne tvrdi Cvajg, već su to zaključci do kojih smo brat i ja, nakon te večeri u Areni, došli na osnovu drugih izvora – bila je to kombinacija gluposti, slučajnosti i grešaka koje bi, da nisu male tragičan ishod po Evropu, bile spreman materijal za neku domaću komediju…“

Roman „Kiša i hartija“ dobitnik je NIN-ove nagrade za roman 2004. godine i nagrade Zlatni suncokret (Vitalova nagrada) za 2004.  Vladimir Tasić najavio je da priprema novi rukopis/knjigu – “Pišem u nekom međuprostoru. Pretpostavljam da bi izdavač (Arhipelag, prim.korzoportal) voleo da što pre završim rukopis, ali nisam pod pritiskom.  Posle petnaest godina nema više pristisaka (smeši se).

PROČITAJTE I: novosadski-knjizevni-bedeker/, knjizevni-festival-na-brodu/, teodora-nenadov-novi-sad-na-razglednicama/, knjiga-donka-stancic-novi-sad-od-kuce-do-kuce-2/, foto-esej-serpa-intimne-kuhinjske-tajne/

 

 

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *