Potrošnja je nova ključna reč koja određuje gde će biti centar grada! Zbog toga tržni centri postaju novi gradski centri, daleko od istorijskog jezgra grada. Šta nude? Sve što obuhvata termin “potrošnja”. U tržni centar idete da – trošite, ne da biste – šetali. Korzoportal istražuje zašto je tako.

FOTO 1 Tržni centar Ušće u BeograduTržni centar Ušće u Beogradu

Centrom grada se smatra mesto gde je grad nastao i odakle je počeo da se širi. Da li stari istorijski centar još uvek sadrži sve elemente koji su potrebni da bude i suštinski centar što znači da je mesto razmene, mesto primanja i davanja, mesto koje generiše politiku, poslovno, administrativno i kulturno središte, raskrsnica dolazno-izlaznih puteva, mesto velike dostupnosti, razmene i koncentracije ljudi i sadržaja?

Svetski cenjeni arhitekta i urbanista Konstantin Doksiadis, u knjizi objavljenoj još 1963.  Arhitektura u tranziciji, iznosi tumačenje sistema gradskog centra. Grad je sastavljen od kompaktnog jezgra i disperzivnog predgrađa, a centar grada se seli prema mestu dodira kompaktnog i disperzivnog dela. Za razliku od dotadašnjih teorija radijalnog širenja grada, od centra prema periferiji, Doksiadis dokazuje da se centar prirodno širi i istovremeno linijski pomera i pritom nastaje paraboličan model kojeg naziva Dinamopolis. Fenomen premeštanja gradskog centra se temelji na činjenici da se gradska struktura formira oko svog središta, a ako postoje granice centra, on gubi mogućnost razvijanja novog sadržaja i počinje da se guši. Grad to rešava tako što menja mesto centra ka novom delu grada, gde postoji potencijal za većom dinamikom razvoja. Ovaj proces stvara paradoks da se gradski centar nalazi na njegovoj periferiji.

FOTO 2 Dinamopolis, model primenjen u Beogradu i Zemunu

Dinamopolis, model primenjen u Beogradu i Zemunu

Međutim, savremena tranziciona kretanja su stvorila nove oblike centralnosti, koji nisu vezani za dosadašnje društvene i ambijentalne vrednosti koje centar ispoljava. Nove zone potrošnje simuliraju novi centar grada, kojeg je premestio sa prirodne dinamo-parabolične putanje i odvela ga daleko na periferiju. Neoliberalizam zabranjuje gospodarenje prostorom bez gospodarenja ekonomijom. Stvaraju se nove vitalne inicijative temeljene na logici tržišta, koje grade novi centar u nekadašnjoj industrijskoj zoni. Propašću industrije ponudila se idealna prilika za reprogramiranjem tog dela grada u trgovačku zonu. Napuštena teritorija je imala sve predispozicije: jasnu parcelaciju, veliku površinu, dostupnost prevoznim sredstvima, infrastrukturu i mogućnost širenja. Ceo proces ne prati ni jedna studija, a kompleks se razvija zapanjujućom brzinom. U sledećoj fazi posle uvođenja trgovačkih sadržaja dolaze oni poput kafića, restorana, teretana i multi-bioskopa. Trgovački centar postaje mesto susreta i druženja, a osnova svega je potrošnja. Za razliku od tradicionalnog centra, novi trgovački centar vas tera da potrošite novac.

Prema studiji francuskog antropologa Marka Ožea, kompleksi poput tržnih riteil centara i šoping molova pripadaju prostorima koji nisu dovoljno upečatljivi da bi ih nazivali mestima, prostorima ispražnjenog od značenja, koje on naziva ne-mestima. Takvi objekti su autoputevi, hoteli, aerodromi, supermarketi i drugi prostori koji su svuda isti, koje ne pamtimo ni po čemu naročitom i koje doživljavamo kao generičke forme koje se stalno ponavljaju. Ako su ne-mesta, što po svojoj strukturi svakako jesu, kako su onda trgovački centri Ušće, Delta City, Big i Aviv-park postali novi centri grada? Odgovora ima nekoliko, jedan od njih leži u diskontinuitetu našeg društva, po kome su decenijama uskraćeni, naši ljudi željni zapadnog šopinga u svom gradu. Čistoća i opremljenost modernog tržnog centra čini kupovinu svečanim činom. Takođe, procenat dnevnih kretanja automobilom je poslednjih godina znatno porastao. Ljudi se mnogo više voze kolima nego ranije, a današnji tržnjaci su upravo razvili snažan kapacitet parkinga, kao i svi drugi slični trgovački centri u svetu. Ulaskom automobila u sve porodice, tržni centri su postali glavna potrošačka mesta ne samo za grad, već za mnogo širi region. U dva najveća šoping mola u Beogradu dolaze ljudi iz cele Srbije.

FOTO 3 Aviv-park u Pančevu

Aviv-park u Pančevu

Teoretičar arhitekture Emil Jurcan dokazuje da ipak postoji bitna razlika između starih gradskih centara i novih trgovačkih centara, a to je javni prostor. Dok tradicionalni centar obiluje mestima zadržavanja i susreta za koje ne morate da platite, nova trgovačka zona je namenjena uskoj nameni – potrošnji, a veliki prostor koji zauzima je gotovo ceo u privatnom vlasništvu. Ljudi će se brzo zasititi ovog koncepta. To je put kojim se u razvijenim zemljama centar grada vratio na svoje prirodno mesto. Potrebno je razumeti procese razvoja grada i njegovih funkcija, saobraćaja i slobodnog vremena, a zatim ih preusmeriti. Veliki trgovački kompleksi u Srbiji, kao što su Delta City, Ušće, Stadion u Beogradu, Mercator u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Čačku, BIG u Novom Sadu, Aviv-park u Pančevu, Vivo u Jagodini, itd. vremenom će uspostavljanjem tržišnog kontinuiteta društva postati odlična dopuna sadržaja kojeg nude sadržaji starog gradskog centra i malih lokalnih centara.

Aleksandar Stanojlović

 PROČITAJTE I:genius-lociuzbudljivi-gradovinovi-sadlondonski-soho

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *