Klima je 2018. pobrkala lončiče, pa umesto na januarsko skijanje, odosmo na reku Savu. Ada Međica – je ostrvce na kome nema struje, ali zato obiluje drvećem, pticama, dobrim ljudima i neopisivo posebnom energijom. Piše/foto: Ljiljana Sinđelić Nikolić

slika-1

Ada Međica, ostrvce između novobeogradske i obale Ade Ciganlije, uspelo je čudom da se sačuva u svoj svojoj lepoti od svih mogućih nasrtljivaca željnih brze zarade i gradnje kojekakvih skalamerija gde im nije mesto. Ona je zaista stecište zaljubljenika u reku i prirodu, onih koji znaju da ih čuvaju, da tu svoju ljubav i posvećenost prenose na buduće generacije. Neverovatno je da se ovakav prirodni dar nalazi takoreći u centru Beograda, autom se stiže za desetak minuta, a ni bus sa Zelenog venca nije mnogo sporiji.

Ada Međica je duga jedan kilometar, široka 200 metara, ukupne površine 11,5 hektara. Na njoj se nalazi 86 sojenica i 202 splava, a gradnja novih je zabranjena. Ko poželi da kupi splav ili sojenicu mora da sačeka da ih neko proda. A sojenica ima raznih, od onih koje još uvek liče na prve boemske, malo sklepane od raznih materijala, pa do onih koje liče na svemirske brodove. Dobar deo splavova su danas sasvim drugačija priča, kažu starosedeoci. Mnogi su doterani da imaju bolji komfor od mnogih beogradskih stanova. Na njima žive pretežno mladi ljudi, koji odatle idu na posao, provode se sa prijateljima ili u tišini kreiraju nova poslovna rešenja.

slika-2

Ostrvo je zaštićena prirodna celina, obraslo je šumom, tu rastu topole, platani, jasen, javor, vrbe, kesten i više od dvestotine stabala hrastove šume stare osam decenija. Gradnja sojenica i splavova počela je sedamdesetih godina prošlog veka kada je na ostrvu bilo fazana, sova i srna. Tu su se prvo doselili beogradski boemi koji su svoj mir i inspiraciju nalazili upravo na ovom ostrvcetu. Među njima su slikar, književnik i novinar Momo Kapor, glumac Pavle Vujisić, Zuko Džumhur scenarista, likovni kritičar, scenograf, kostimograf, slikar i karikaturista, i naravno Peđa Ristić arhitekta, koji je 1968. izgradio čuvenu sojenicu koja liči na brod.

Evo i fotografije iz privatne kolekcije, te čuvene sojenice – broda, napravljene sedamdesetih godina prošlog veka.

slika-3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Na Adi Međici se i danas sreću poznati.

Nemanja: Prošlog leta sam sa svog splava koji su moji roditelji napravili pre tridesetak godina krenuo kući i kod Adema u njegovoj kafanici sedi čuveni kompozitor Zubin Mehta. Bio sam oduševljen.

Ko je Adem?!

Adem Rizainović je jedan od prvih stanovnika Ade Međice a njegova sojenica je kao čardak ni na nebu ni na zemlji, tu su stari fenjeri, raznorazni suveniri i džidža bidže darovane od brojnih gostiju, pa bakini recepti, slike, tegle sa zimnicom i džemovima. A tek gosti i njihove priče, pogotovo onih vremešnih stanovnika Ade Međice koji pamte razna vremena i razne ljude.  Jedan od poznatih stanovnika Ade Međice je i čuveni Dobrivoje Tanasijević Dan Tana, fudbaler, glumac, biznismen. Malo je u Americi a više na Adi. Veoma je aktivan i posvećen očuvanju ove prirodne sredine u našem gradu.

Adom Međicom upravlja grupa građana Udruženje ljubitelja Save i Dunava “Ada Međica.“ Oni koji imaju splavove i sojenice plaćaju godišnju članarinu i moraju da  poštuju određena pravila. Moraju da odnose svoje đubre, da brinu o okruženju, šišanju trave, drveću, zaštiti biljaka i životinja, da se sve u svemu, domaćinski odnose prema svojoj i tuđoj svojini. Takođe organizuju se i akcije sađenja novih stabala, njenog čišćenja. Zato je Ada Međica primer da se može kad se hoće. Ona je čista, prepuna cveća, neki čak imaju i baštice, sadi se paradajz, papričice, luk, bundeve, krastavci. Čak ima i posađene dunja, višnje i malina pa se preko leta kuvaju džemovi i kompoti.

slika-4

Upravni odbor Ade Međice osnovao je ekološku komisiju koja brine o zaštiti i očuvanju zelene površine ostrva. Svi radovi vezani za ekologiju se odvijaju pod nadzorom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodprivrede, Sekretarija za za ekologiju Srbije, Zavoda za zaštitu prirode, Srbija šuma, Zavoda za biocide.

Na ostrvu nema struje, većina splavova i sojenica zato ima solarne ploče. Izgrađeno je 12 česama sa pijaćom vodom.

Leti,  Ada Međica je pravo mesto da se pobegne sa vrelog beogradskog asfalta. Oni koji ovde imaju kućice na vodi ili na zemlji u stvari, strahuju od vikenda. Tada im u goste dođu i poznati i nepoznati, i pozvani i oni koji se sami pozivaju. A čim se iz čamca kroči na ostrvo, sve postaje drugačije. Kao da niste u užurbanom Beogradu, kao da ste ušli u neku drugu dimenziju bitisanja. Čak i ako nemate svoju sojenicu ili splav možete da šetate, da se okupate na gornjem ili donjem špicu, da veslate na dasci, da vežbate nordijsko hodanje, da se družite. Poznavaoci kažu da to što u vodi ima riba, zmija, rakova, školjki znači da je ona čista. Ljubitelji Ade i ne razmišljaju o tome kada se u vrelim danima rashlađuju u Savi, uživajući privilegiju da mogu iz dnevne sobe ili sa terase da skoče u reku.

IMG_5134

U julu 2017, u okviru proslave 55. godišnjice Udruženja ljubitelja Save i Dunava „Ada Međica“ održan je 2. Međunarodni plivački maraton. Takmičenje je jedinstveno jer se pliva i uzvodno i nizvodno, a trke su dužine dva ipo i pet kilometara u mešovitoj  muškoj i ženskoj kategoriji. Pliva se naravno oko Ade Međice.

Članovi Udruženja su ove godine zasadili 2000 sadnica, redovno čiste ostrvo od đubreta a u takvim akcijama druženje je obavezno. Ali, svi ljubitelji prirode su dobrodošli, bez obzira da li su imaju splav ili sojenicu. Među njima je i Jelena koja često vikendom dolazi sa prijateljima, preko leta da se rashladi a preko zime ugreje kuvanom rakijom ili vinom, da prošeta između sojenica udišući divan miris reke.

Jelena: Volim reku i leti i zimi. Dobro je što postoji Klub i Adem gde može da se ruča ili samo popije kafa“, kaže Jelena dodajući da tu dolazi godinama jer stanuje preko puta reke i da je tu stekla brojne prijatelje kod kojih sada redovno navraća. „Čini mi se da su ovde ljudi nekako drugačiji. Sećam se kada sam prvi put došla sa prijateljicom, divila sam se jednom splavu a vlasnici su me pozvali na kafu i kolače. Toga je u gradu sve manje. Mislim da priroda oplemenjuje ljude, da ih upućuje jedne na druge i druženje koje nam je svima preko potrebno.

Čamcem možete doploviti na ovo rajsko mesto i zimi, jer je Ada Međica mesto za sva vremena i sve vremenske prilike i neprilike. Na njoj ima i onih koji tu stalno žive, a kada na proleće ostrvce bude poplavljeno između sojenica voze se čamcima. Svaka kućica na ostrvu ima neku pećicu na drva, jer šta ima lepše nego kada se preko zime oko peći koja pucketa okupe ljubitelji prirode i druženja, a priči nikad kraja.

PROČITAJTE I: foto-esej-miholjsko-leto-u-banatufoto-esej-sasvim-neobicno-obican-danfoto-esej-viktorija-aladzic-u-arizoni-juti-koloradufoto-esej-virpazar

 

By admin

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *