U pisanoj reči bogato beskrompomisna, oštra i duboko osećajna, sve to, navodno, nespojivo uvezala je u svoje delo Tanja Stupar Trifunović (Zadar, 1997) dobitnica nagrade “Milica Stojadinović Srpkinja” za zbirku poezije “Razmnožavanje domaćih životinja” (Buybook, Nulta edicija, 2017, Sarajevo). Živi i stvara u Banja Luci. Nagradu “Milica Stojadinović Srpkinja” Zavod za kulturu Vojvodine dodeljuje pesnikinjama sa srpskog govornog područja. Na 63. Beogradskom sajmu knjiga (21-28 oktobar 2018) ova zbirka biće dostupna čitaocima na Buybook štandu.
Tanja Stupar Trifunović
Razmnožavanje domaćih životinja
Surov je to zvuk kada lopata zarije svoj kljun u šljunak
u zemlju u tijelo gliste
koje se lomi i savija živo a svedeno na patrljke
Surov je to zvuk koji oštro ulazi u tkivo zemlje
Presijeca jasnu liniju kržljavo busenje trave
naseobinu poludjelih mrava
I sve se strmoglavljuje ka dolje
Ka tebi
I dan je surov i vjetar je prejak
i prehladno je za ovaj ljetni dan
Pa nisi ti bila neka meka
Neka krhka
Da odeš nekog mirnog dana bez bure
I bez kletvi
I bez zazivanja predaka i psovanja svih životinja u štali
Nisi ti bila neka koja bi nas ostavila
bez pozdrava bez da nam se jeza hladnog dana zavuče u kosti
Nisi ti bila toliko plodna
koliko si željela
Ni toliko sinova
nisi imala koliko ti je trebalo
da pokažeš komšijama da s tobom nema šale
Nisi ti bila neka bezveze
znala si više nego sve žene u selu
ali koga je to tvoje znanje zanimalo
od ovih tvojih pokunjenih
od troje dvoje
preostalih
Ni da kriknu ne znaju kao ti
Kada su ti javili da tvog najstarijeg sina više nema
umrla si s tim jaukom
i počelo je vrijeme čekanja odlaska
Nisi ti ničeg imala dovoljno
Ni djece ni hrane ni ljubavi
Samo te oči užagrene
koje su se nama potomcima kotrljale kroz san
Ko će sad to sve
Tu muku
Tu zemlju pustu
Te prazne štale
To muklo blejanje ovaca koje se pare po nebeskim livadama
Taj čemer kamena i lopate koji vode ljubav
Ko će to da naslijedi od tebe
dok ključ kruži iz ruke u ruku niko ne smije
vatru da upali na ognjištu kraj kojeg ste se zimi
i ti i sve domaće životinje porađale trajni sklopivši savez
među vašom mladunčadi
oni su blagi kao jagnjad mislila si gledajući svoju djecu
načetu zubima vukova
Surov je to zvuk kada tupo odjekne kamen o sanduk
jer je ovdje više
kamenja nego zemlje
I kako da ti bude laka kada odlaziš sa svim tim teškim spoznajama
kako u nikom od nas nemaš dostojnog nasljednika
“Razmnožavanje domaćih životinja”, Buybook, Nulta edicija, 2017, Sarajevo
PROČITAJTE I: beograd-urbana-energija-devedesetih, ko-je-rekao-pesma-iscekujuci-varvare, ko-je-rekao-pesma-patria, pesma-nina-zivancevic, foto-esej-bele-ruze, poezija-bob-perelman-virtuelna-realnost