Obeležavajući pola veka trajanja, novosadski Mali likovni salon (MLS) organizovao je istovremeno tri izložbe koje su otvorene 17. decembra 2018. u prostorima MLS, Galerije Bel Art i Saveza udruženja likovnih umetnika Vojvodine. Likovna urednica MLS je akademska slikarka Maja Erdeljanin. Foto: Marta Crveni

Mali likovni salon (MLS) je „čedo“ Kulturnog centra Novi Sad još kada je 1965. godine ta ustanova bila u barakama na prostoru gde je danas Liman 1 (naselje, srednje klase u usponu), tada na pesku i blatu. Naselje je bilo u nastajanju, kao i kompleks Novosadskog univerziteta na tom prostoru, pored Dunava. MLS je u to vreme bio Odeljenje za priredbe Kulturnog centra i shodno delatnosti u njegovim prostorijama prodavale su se karte za koncerte, ali i reprodukcije jugoslovenskih viđenijih slikara, te originali novosadskih umetnika. Izlagačka delatnost počinje 1968. uz nju i prodaja dela novosadskih umetnika. Od tada, do danas MLS u prostoru na Bulevaru Mihajla Pupina, u centru grada, osmišljava „firmu“ prepoznatljivu i željenu za izlaganje umetnicima sa prostora nekadašnje Jugoslavije.

Na jubilarnoj izložbi kojom je Mali likovni salon obeležio pola veka trajanja (17. decembar 2018), likovni kritičar Sava Stepanov podsetio je na korene nastanka – Istorija Malog likovnog salona u Novom Sadu je započeta pre pola veka, tačnije 1968. godine. U našoj tadašnjoj umetnosti to je vreme uzbudljivih promena: tokom pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka u kontinuiranom procesu započetom izložbama Konjovića i Lubarde 1951. godine, aktivnostima grupe Samostalni, delovanjem umetničkih kolonija u Vojvodini (posle 1952), aktivnostima brojnih beogradskih umetničkih grupa među kojima je najznačajnija bila Decembarska grupa (1955-1960), novim figuracijskim konceptom Mediale (osnovana 1957), strategijom beogradskih i vojvođanskih enformelista i postenformelista (s kraja pedesetih i početkom šezdesetih) – prevladan je i odbačen dogmatizam politički instaliranog socijalističkog realizma. Svih tih godina je jugoslovenska umetnost težila modernističkom poimanju umetničkog dela i njegovog smisla

U tom i takvom okruženju je pokrenut Mali likovni salon pri novosadskom Kulturnom centru. Osnovna ideja je bila da ta galerija bude prodajna, da se omoguće promet i kupovina umetničkih dela. No, izlagačka koncepcija je ubrzo postala znatno ambicioznija, pa se insistiralo na prezentaciji dela savremenih umetnika iz Vojvodine, ali i iz svih jugoslovenskih republika...

Ipak, okosnicu izložbenog repertoara činile su postavke vojvođanskih autora, uglavnom pripadnika one generacije koja je tokom tih šezdesetih i sedamdesetih godina proteklog veka dosegla punu stvaralačku zrelost (Jožef Ač, Milivoj Nikolajević, Pal Petrik, Milan Kečić, Milan Kerac, Boško i Zoran Petrović, Ankica Oprešnik, Jožef Beneš, Bogomil Karlavaris i drugi). Pokretanje Malog likovnog salona je u Novom Sadu izvanredno doprinelo promeni percepcije savremene umetnosti

U osamdesetim i devedesetim godinama, u skladu sa dešavanjima u društvu, izlagački koncept Malog likovnog salona donekle je promenjen jer je prvo smanjivano, a potom je i potpuno izostalo gostovanje umetnika iz bivših jugoslovenskih republika. Primat među izlagačima su preuzeli autori iz Srbije i Vojvodine. Vidljiva je i svojevrsna „smena generacija“, jer se pojavljuju nova imena u ovdašnjim umetničkim tokovima te su, na razmeđi sedamdesetih i osamdesetih, naglašenije prisutni akteri „nove figuracije“ i drugih tada aktuelnih koncepata (Milan Blanuša, Aleksandar Cvetković, Branimir Karanović, Danica Basta, Halil Tikveša, Živko Đak, Milan Stanojev, Slobodan Knežević, Radovan Jandrić) a potom i akteri umetnosti osamdesetih i transavangardističke nove slike (Milenko Prvački, Dušan Todorović, Jožef Klaćik, Dobrivoj Rajić, Pal Dečov, Dragan Jankov i drugi)

                                                                                                                                                                                   Foto: Branimir Karanović

Nakon 2000. Mali likovni salon je reafirmisao svoj značaj ostvarenom prezentacijom dela onih umetnika koji su svoju afirmaciju i ugled sticali i dosegli tokom turbulentne prekretnice vekova i potom (Ljubomir Vučinić, Biljana Bakaluca, Zoran Grmaš, Anica Radošević, Lazar Marković, Goran Jureša, Danilo Vuksanović, Monika Sigeti, Mirjana Blagojev, Korina Gubik i dr.) To obraćanje opusima aktuelnih umetnika, ponovo približava Mali likovni salon aktuelnim umetničkim zbivanjima, pogotovo što su se, tokom poslednjih nekoliko godina, pored novosadskih umetnika ovde pojavljivala i imena srpskih i inostranih autora. Tako su aktuelne univerzalne umetničke tendencije ponovo u fokusu Malog likovnog salona, dragocene galerijske institucije koja ove godine obeležava pedesetogodišnjicu postojanja i delovanja.

PROČITAJTE I: mali-likovni-salon-jelena-micic-bojna-polja, izlozba-kontrapunkt-sarantis-gagasmiodrag-peric, umetnicka-kolonija-ecka-slika-2017umetnicka-kolonija-ecka-slika-2016kultura-secanja-umetnicka-kolonija-ecka-60-godinaizlozba-jarmila-vesovic-secanja

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *