Gradsko groblje u Novom Sadu urbana je celina koja će uskoro obeležiti pedeset godina od kada je projektovano. Istoričar Đorđe M. Srbulović autor je monografske publikacije “Lisje žuto – Vodič kroz Gradsko groblje u Novom Sadu” (Prometej, Zavod za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada, 2021) u kojoj podsećajući na novosadska stara groblja, osvetljava lik arhitekte/urbaniste, profesora Josipa Sajsla i njegov tim kao autore jedinstvenog “šumskog groblja”, novosadskog Gradskog groblja. Korzoportal

Đorđe M. Srbulović

Istoričar Đorđe M. Srbulović rukovodio se jednom idejom kada je počeo da piše monografsku publikaciju “Lisje žuto – Vodič kroz Gradsko groblje u Novom Sadu” i kaže za korzoportal – “Novo groblje se nalazi na prostoru od skoro 80 hektara, uskoro će se površinski udvostručiti i nema Novosađanina koji nije bio ovde. Znamo za projektante mostova, zgrada, dobijju nagrade, a za autora novosadskog Gradskog groblja znaju samo pojedinci iz struke. Želeo sam u knjizi da predstavim istoriju ovog groblja na čijem ostvarenju je radio tim od 1950. godine do 1974. kada je otvoreno, i kroz njegovu istoriju sva mesta gde se na prostoru Novog Sada od njegovog nastanka sahranjivalo – od crkvenih porti do prvih grobalja od 1749-50, pa do Uspenskog, Almaškog, katoličkog, starog jevrejskog…”

Novo novosadsko groblje pod nazivom “Gradsko groblje” otvoreno je 1974. godine. Prvi sahranjen bio je Jolan Seger čije grobno mesto je svojevrsna istorijska tačka, te je porodica oslobođena plaćanja zakupnine. Na pozivnom konkursu za projekat Gradskog groblja pobedio je Josip Sajsl, profesor Sveučilišta u Zagrebu, arhitekta i urbanista, sa timom u kome su bili i njegova supruga Silvana Sajsl zadužena za pejsažnu arhitekturu i Miroslav Kolenc takođe sa Sveučilišta. Srbulovićeva namera ovom knjigom je da vrati Sajsla u Novi Sad jer “on je uradio izuzetan projekat, ali je tema osetljiva. Kada projektuje most, zgradu dobijete nagradu. A kad projektujete groblje ostanete anonimni”.

Kao izuzetan kvalitet novosadskog Gradskog groblja je zelenilo, odnosno projekat pejažne arhitekture. Postoje pojasi zelenila od kada se kroči na plato. Prvo je posađeno autohtono rastinje, a kako se približavate sredini groblja sve je raskošnije, egzotičnije  rastinje. “Sajsl je proučavajući savremene groblja u Evropi i svetu smatrao da su beskrajni nizovi humki bezlični, čak bezdušni, te je želeo da u Novom Sadu ostvari humaniju dimenziju groblja kao mesta kontemplacije. Stoga je zamislio fontane, male trgove sa skulpturama, klupe, odmorišta. Kada pogledate sada, od prvog do četvrtog grobnog polja, groblje je pošumljeno, sve dalje je golet”, napominje autor monografske publikacije “Lisje žuto – Vodič kroz Gradsko groblje u Novom Sadu“. 

Čitaocima se nudi obilje podataka preuzetih iz više izvora, najpre iz arhiva novosadskih institucija, a zatim i onih dobijenih od osoba  koje su istraživale istoriju Gradskog groblja, ili bile u poziciji donosilaca odluka u vezi sa nastankom i ‘ životom grada mrtvih’. Ne treba izostaviti ni mape, fotografije, publicistički materijal čija interpretacija i prezentovanje pomažu neposrednom uvidu u događaje i rad ličnosti povezanih sa temom koja je predmet proučavanja. Knjiga će stoga zainteresovati stručnu javnost, ali i publiku koja želi da istraži prostor Gradskog groblja posmatrajući ga kao par excellance spomenik kulture” (Dr Gordana Stojaković, Reč posle u knjizi “Lisje žuto – Vodič kroz Gradsko groblje u Novom Sadu”).

Spomen park boraca NOR-a

Knjiga Lisje žuto – Vodič kroz Gradsko groblje u Novom Sadu”) podeljena je na nekoliko poglavlja – Sahranjivanja u Novom Sadu od nastanka naselja do otvaranja Gradskog groblja, 1690-1974 godine, Planovi, oduke, kokurs 1950-1974, Kako je došlo do izgradnje Gradskog groblja, Projektant i njegovo delo. Ideje i zamisli, Spomen groblje boraca NOR-a, Spomen-grobna mesta na Gradskom groblju, Aleja velikana narodnih heroja i istaknutih revolucionara, Aleja i grobnice narodnih heroja, Aleja pesnika, Gradsko groblje danas. Uvod je napisao direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada Siniša Jokić. Knjigu prate brojne fotografije i Plan Gradskog groblja u Novom Sadu.

Đorđe M. Srbulović smatra da je projektant Josip Sajsl zaslužio da se “vrati” među Novosađane, makar u vidu spomen ploče na Gradskom groblju, ili da adresa groblja Rumenački put 65 dobije naziv “Plato Josipa Sajsla”. Bila bi to kultura sećanja na delu.

PROČITAJTE I: intervju-nikola-dzafo-umetnost-moze-da-promeni-svet/, obnova-bastine-kuca-sabova-u-sremskim-karlovcima/, s-putovanja-knjazevacki-meteori/, zensko-oko-kad-bi-svako-radio-svoj-posao/, tekst-u-fokusu-slobodan-bubnjevic-teorija-zavere/

 

 

 

 

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *