Iz časopisa Društva arhitekata Novog Sada (DaNS) prenosimo delove teksta u kome Andrej Strehovec analizira stambenu zgradu u Kragujevcu (Nemanjina 8) čiji je autor arhitektonski Studio Simović – Petar i Marija Simović, analizirajući kvalitetnu gradnju u manjem mestu. Foto: Relja Ivanić

 Osnovni napredak ima veze s tumačenjem osnovnih ideja , Alfred North Whitehead, engleski matematičar i filozof

Srbija je u procesima društveno-ekonomske tranzicije u poslednjih 25 godina pokazala da je zemlja velikih razlika, pogotovo kada se radi o arhitektonskim procesima u glavnom gradu u odnosu na ostale regionalne centre države, kao što je Kragujevac. Beograd kao prestonica daje utisak da se radi o odvojenoj državi, pogotovo u smislu kapitala koji se ulaže u građevinarstvo. Međutim, primetno je da kvalitet arhitekture nije uvek u ravnopravnoj razmeri sa visinom investicije i da se određeni progresivniji, eksperimentalniji i kvalitetniji arhitektonski poduhvati dešavaju u drugim regionima Srbije…

… Kad smo početkom 2018. spremali izbor za nagradu Big Arhitektura (Slovenija), kao ko-selektor pretraživao sam savremenu arhitektonsku scenu Srbije. Pokušao sam da izbornoj komisiji predložim i neke radove koji još nisu bili objavljivani po većim i svetskim arhitektonskim portalima i tako sam naišao na stambenu zgradu N8, koja je samo godinu nakon stambene zgrade N1 projektovana od strane istih autora i izgrađena u istoj kragujevačkoj ulici. Uz fenomen “perifernog momenta”se tako možemo zapitati: da li je arhitekturu Studija Simović moguće smestiti u sličan diskurs, gde bi u simbiozi sa lokalnim kontekstom dala prepoznatljiv i svež arhitektonski izraz?

Foto: korzoportal

Arhitektonsko rešenje N8

Za zgradu N8 Studija Simović koristio bih izraz “jako korektna” arhitektura, u smislu da su arhitekte očigledno koristili svoj maksimum, da bi iz postojećeg budžeta izvukli što više. I to sve sa najboljom namerom, kako bi se ova arhitektura u Kragujevcu predstavila kao pozitivan primer jednostavne ali interesantne stambene zgrade. To znači da nisu potrebni najskupliji materijali ili agresivna dizajnerska rešenja da bi se postiglo nešto što predstavlja trajni kvalitet, a da to, u isto vreme, može da bude zanimljivo i za globalnu publiku.

Možda je najveći kvalitet ove zgrade u tome da efikasno tumači i materijalizuje osnovnu arhitektonsku ideju projekta, a to su dva, sa stepeništem spojena, stambena volumena, koja su smeštena uz parternu linijsku vezu između ulice i bašte. Tu dalje je objekat koji je razrađen funkcionalnim i detaljnijim operacijama. Stepenište je uvučeno i niže pozicionirano od krova. Na taj način je potpuno jasna vidna podeljenost stambenih volumena, koji se zbog toga uklapaju u okolinu, gde preovlađuje sitnije građeno tkivo. Diverzifikacija ova dva volumena je zapravo još snažnija jer stambeni volumen, koji se obraća ulici, ima fasadu od betonskih listela (pločica od betona debljine 2,5 cm), a stambeni volumen, koji je okrenut prema vrtu, običnu belu malterisanu fasadu (jedino je stambena sokla do visine cca. 1 metar obložena kamenom).

Slično kao što su likovno – preko kamene obloge – diskretno povezana oba volumena, tako je preko narandžasto-crvene boje povezan parterni deo oba stambena volumena. Ta crveno-narandžasta se rasprostire i na rampi za podrumsku garažu, a i na ulicu, te se pojavljuje na plafonima balkona prema ulici i na nadstrešnici, što daje efekat kao da se boja ulice ogleda u balkonima. Tako se zgrada sa okolinom sklapa i povezuje preko segmentiranog volumena, a boja i materijali su u većoj meri njen lični izraz, koji nema puno veze sa okolinom (što bismo mogli da preispitujemo kao konceptualni stav).

Kvalitetan arhitekonski jezik se vidi kroz celokupni pristup, ali i u tehničkim i likovnim detaljima. Na fasadi su, recimo, korišćeni retko viđeni “estetsko-dekorativni” kavezi za individualne klima uređaje, koji se u tom finansijskom rangu zgrade obično nezaobilazno montiraju na fasade.

Interesantno rešenje je i nadstrešnica sa ulične strane, koja to zapravo nije, nego se radi više o geometrijskom udubljenju ili redukciji geometrijskog osnovnog volumena kako bi se postigla arhitektonska dinamika i uspostavio ambijentalni doživljaj. Ta redukcija volumena u isto vreme obezbeđuje dovoljno odmaknuća od susedne kuće. Noćno osvetljenje tih geometrija iznad ulaza preko nekoliko podnih reflektora je takođe opušteno ambijentalno i dobro eksperimentalno rešenje.

Klasičniji pristup je korišćen kod racionalnih manjih i rešetkasto raspoređenih otvora za prozore. To daje izgled sređenosti i stabilni antipod dinamičnim udubljenjima i koloritu. Viši nivo arhitektonskog angažmana se ukazuje na detaljima posebno obojenih okvira prozora, kao i na kompoziciji traka od betonskih listela na fasadi…

Evropski momenat zgrada N8 i N1 u Kragujevcu

Zgradu N8 možemo posmatrati kao logični i lucidni razvojni nastavak zgrade N1 (Studio Simović), koja je izgrađena na suprotnoj strani Nemanjine ulice pre dve godine i koristi sličan stambeni volumen te sličan ritam i proporciju prozora. Međutim, fasada N1 je u primeni materijala potpuno drugačija od N8, i nosi vlastiti dizajnerski izraz…

Zgrade N8 i N1 se na svaki način referišu na paletu kvalitetnih arhitektonskih rešenja u savremenom evropskom prostoru, dok su investicije puno manje a procesi projektovanja i realizacije nesigurni. U arhitektonsko-likovnom smislu možemo da se referišemo na holandsku arhitekturu, tačnije amsterdamski pristup arhitektonskog spajanja sličnih stambenih volumena (na primer lokacija Borneo-Sporenburg u Amsterdamu), od kojih svaki ima jedinstven ali kvalitetan arhitektonski izraz, što kreira raznovrsnu paletu uličnih doživljaja.

Iako su zgrade Studija Simović u odnosu na druge evropske i regionalne centre na svojevrsnoj ekonomskoj periferiji, oni su ovu lokaciju iskoristili u pozitivnom smislu i otvorili arhitektonsko-kulturne razvojne mogućnosti, koje nikako nisu marginalne. Ironija je u tome da je od strane nestručne javnosti baš takva dodata razvojna vrednost, često posmatrana kao marginalna, ocenjena kao nelegitimna, nepotrebna ili uglavnom neisplativa, iako se ona u istoriji uvek pokazivala kao jedna od glavnih razvojno-ekonomskih sadržaja. Zato je za preporuku svima, pogotovo novozainteresovanim potencijalnim investitorima, da pokušaju preciznije da shvate šta se to zbiva u Nemanjinoj ulici u Kragujevcu.

Oprema teksta korzoportal

PROČITAJTE I: casopis-za-arhitekturu-i-urbanizam-dans-novi-broj, asopis-koji-prevazilazi-granice-grada-dans, dans-polemika-na-rusevini-moderne-misli-zgrada-generalstaba-beograd, foto-esej-bauhaus-vek-kasnije-berlin, izlozba-fokus-na-modernizam-arhitektura-novog-sada-1970-1985, intervju-relja-ivanic-arhitektura-u-objektivu

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *