U seriji razgovora u Novom Sadu i Beogradu, pesnikinja, performerka, konceptualna umetnica… Katalin Ladik predstavila je autorsko delo, srpsko izdanje knjige „Katalin Ladik – Mogu li da živim na tvom licu“, romanesknu životnu priču. Prevod sa mađarskog: Arpad Vicko. Izdavač:  (re)konekcija, 2022, Novi Sad. Projekat Fondacije „Novi Sad 2022 – Evropska prestonica kulture“. Korzoportal. Foto koncept: Kaća Lazukić Ljubinković

MSUV, Silvia Dražić, Katalin Ladik, Vera Kopicl, Sanja Kojić Mladenov

Katalin Ladik počela je da se bavi umetnošću u Novom Sadu šezdesetih godina 20. veka. Danas živi u Budimpešti, u Hvaru, Novi Sad je do danas mesto na koje se povremeno vraća, rado prihvata pozive iz drugih država kako bi predstavila svoju umetnost za koju ne postoje jezičke barijere.

Uz ime Katalin Ladik vezuje se bodi art, performans, fonička poezija, drame, hepeninzi… uzdrmala je kulturni i umetničke obrasce, donela novu umetničku praksu, prekoračila je postojeće granice, tretirala je celo polje umetnosti donoseći novo, eksperiment koji je unela i u poeziju, i u performans, i u roman o kome je reč sada… (Reč Silvie Dražić na predstavljanju knjige u MSUV)

Knjiga u čijem naslovu je i ime autorke „Katalin Ladik – Mogu li da živim na tvom licu“, sama po sebi predstavlja svojevrsno multimedijalno pisano delo, jer pored teksta- dnevnika, sadrži njenu poeziju i foničke iskaze kada ju je zvučno predstavljala, obilje dokumentarnih fotografija sa performansa, pozorišnih nastupa, televizijskih intervjua, njenih slikovnih pesama, porodičnih fotografija, ličnih artefakata poput razglednica…

U knjizi „Katalin Ladik – Mogu li da živim na tvom licu“ autorka se predstavlja u tri lika – Urednica, Umetnica i Staklorezačica. O specifičnoj spisateljskoj dramaturgiji govorila je na predstavljanju knjige u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine (20. maj 2022) –  Sredinom osamdesetih godina na ideju talentovane Novosađanke  koja se predstavljala kao Natalija Katarina počela sam da pišem za jedan omladinski list na srpskom jeziku – ona je počinjala priču, ja sam nastavljala. Bilo je osam nastavaka, a onda je ona otišla iz Jugoslavije. Počinjao je rat. Otišla sam u Mađarsku. Čuvala sam te rukopise i posle deset godina prevela sam ih na mađarski. Objavljeni su i mađarski izdavač očekivao je nastavak. Bila je to okvirna priča, ja sam se menjala, počeo je rat i razvijala sam je u formi dnevnika u dramaturgiji lude priče triju ličnosti – Urednica, Umetnica i Staklorezačica. Nije slučajno što sam odabrala ličnost Staklorezačice, jer su staklo, ogledalo magični motivi za stvaraoca.

„Katalin Ladik – Mogu li da živim na tvom licu“, romaneskna životna priča, prema rečima autorke dešava se u Novom Sadu, Budimpešti, na Hvaru i u celom svetu, s napomenom „pupčana vrpca je Novi Sad“. Najavila je nastavak romana koji je pri kraju.

PROČITAJTE I: katalin-ladik-bez-radosti-ne-vredi-stvarati/, tekst-u-fokusu-olga-kovacev-ninkov-grupa-boschbosch-51-godina/, /k-a-t-program-zenskog-kulturnog-aktivizma-ostvarena-vizija/, bijenale-umetnosti-u-pancevu-performans-u-fokusu/

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *