Novosadska knjižara Bulevar Books, svojevrsni gradski kulturni centar postoji sedam godina, o njoj ljubitelji pisane reči i urbane kulture u gradu govori kao “o svojoj kući”. Njeni tvorci i Milan Tripković kao sagovornik korzoportala  ostvaruju koncept koji se sastoji pre svega u ponudi knjiga koje prema njihovom mišljenju zavređuju pažnju, a u drugim knjižarama su zapostavljene. Sem toga, u Novom Sadu su već stekli renome kao mesto inspirativnih susreta pisaca iz zemlje/regiona i čitalaca, na programu su i prošireni programi muzičkih rok/pop večeri, od skora prostor otvaraju i likovnim umetnicima. Piše: Bojana Karavidić. Foto: korzoportal, Bulevar Books

Kada se kaže kultna knjižara, odmah pomislim na “Shakespeare and Company” u Parizu, preko puta Notr Dama. Prvi put sam tamo ciljano došla jedne prevruće avgustovske večeri. Tutnjao je saobraćaj, a na poluotopljenom asfaltu trotoara ispred knjižare su upravo širili tepih, rasklapale su se plastične stolice i postavljao se razglas. Pripremalo se književno veče. Bila sam fascinirana kako je dobro ozvučenje proteralo zvuk zaglušujuće kolone motornih vozila dok je troje pesnika čitalo svoje stihove. Ali u sećanju mi je do dana današnjeg najviše ostala slika izloga knjižare i tepiha ispred njega, a na tepihu – književno veče. Svaki put kada novosadska knjižara Bulevar Books organizuje književno veče ispred svog knjižarskog izloga uz prethodno prostrti tepih, ja smatram da sam u novosadskom Parizu.

Mijenko Jergović (u sredini)

Knjižar Milan Tripković, samo je jedan od njih devet jednakih koji učestvuju u ovom prosvetiteljskom poslu – „Svi smo tim, radimo konobarske poslove, uskočimo na kasi kad prigusti, pomažemo kupcima da odaberu knjigu. Nikako ne bih mogao da radim menadžerski posao kada ne bi postojao ovaj tim. Od nedavno je sa nama i Srđan Đurđević koji je zadužen za muzički program.”.

Plavi ptičić prepeličić, obeležavanje sedam godina postojanja knjižare Bulevar Books

Bulevar Books je za sedam godina trajanja ugostio mnogobrojne značajne stvaraoce pisane reči iz Srbije i regiona. Neopravdano bi bilo izostaviti i jedno ime, stoga ostajemo na zbirnoj imenici – pisci. Ipak, po brojnosti publike Milan Tripković izdvaja gostovanje Miljenka Jergovića sa njegovim romanom “Nezemaljski izraz njegovih ruku” (Booka, Beograd, 2017) i dveju autorki knjige „Kakva ženskaJelene Mitrović i Sonje Bajić (Kreativni centar, Beograd, 2018). Ono što svakom susretu daje dimenziju više je nepostojanje rampe ka publici i to je ta nova dimenzija koja privlači. “Književne večeri u gradu mogu da budu dosadna pojava, kao da postoje tek da bi se odradile. Mi pozivamo pisce koji su raspoloženi i za malo drugačiju komunikaciju. A publika je prihvatila ovakav koncept, što je još važnije, uspostavlja se interakcija sa gostima, razgovor je dvosmeran i ravnopravne su obe strane. Dozvoljeno je i da se prekine nečiji monolog.” objašnjava Milan za korzoportal.

O knjižari Bulevar Books u Novom Sadu ljubitelji tzv “dobre knjige” govore kao o “svojoj kući”, a njeni osnivači ne smatraju da su oni izmislili ovaj model promocije knjige. Dosledno ga sprovode i uporni su da ne posustanu pred izazovima posrnule kulturni ponude u Srbiji. Književni susreti se održavaju barem jedanput nedeljno, nekada i više puta, koncerti takođe. Od početka su pozivali pisce čije knjige se nalaze u njihovoj knjižari, predstavljali su se izdavačima kao novi u ovom poslu i dobar glas brzo se proširio kulturnom scenom ne samo Srbije, već na prostoru ex Yu, da ne kažem regionom. Moj sagovornik priznaje da su ih vrebale mnoge teškoće, ali “smo ih korak po korak manje više savladavali, a to radimo i danas”.

Književne večeri na ulici ispred knjižare Bulevar Books – svaka sličnost sa svetski  kultnom pariskom  “Shakespeare and Company” nije slučajna.

Milan Trpković: Baš je dobro! Mislimo da je prirodno da budemo na gradskom asfaltu kada je lepo vreme. Dobro nam dođe taj prostor, jer smo u knjižari skučeni. Promocija knjige “Kakva ženska” (Kulturni centar, Beograd, 2018) ušla je  po posećenosti u istoriju književnog dešavanja u našem prostoru.

Knjižara Bulevar Books kao prostor slobode.

Milan Trpković: Bitno je da kažem da je ovo sedište i stecište koje ljudi treba da osete kao prostor slobode kako bi sa nama ostvarili zajedničke ideje. Ovde je zaista bio niz dobro posećenih književnih večeri, zatim nam publika danima nakon događaja prenosi iskustvo kao katarzu posle dobre predstave u pozorištu.

Da li zovu pisce na gostovanje u Bulevar Books, ili pisci zovu njih?

Milan Tripković: U početku smo mi zvali gostujuće pisce. Bili smo novi, pa nisu znali ništa o profilu knjižare. Sada se to promenilo – pisci zovu nas, a mi nemamo dovoljno termina, na žalost. Nije samo to problem. Pokušavajući da formiramo publiku, po nekad se i razočaramo kada je bude malo, a gostuju važni pisci i time nismo zadovoljni.  trudimo se da sprovodimo kulturnu politiku u formiranju publike, to se stalno mora raditi. Naši programi prate se i preko društvenih mreža, što je važno. Uvek postoji još prostora da napredujemo. Doživljam sve ovo ne samo kao posao na kome “delimo” plate i živimo od toga, već kao da smo neko sidro koje bi trebalo sve nas kojima znače kultura, umetnost, književnost, muzika, da nas zadrži i zaustavi od odlaska preko granice.

http://bulevarbooks.com

PROČITAJTE I: bulevar-books-kultura-knjige-i-zivota, knjizevni-vodic-kroz-trst, ko-je-lidija-dejvis, edicija-nojzac-pseudo-studija-slucaja

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *