Interpretacijski centar Planet Sarajevo nova je kulturna stanica Sarajeva koja oživljava duh grada od pedesetih do osamdesetih godina 20. veka kada je ovaj grad bio poznat i priznat centar muzike, sporta, umetnosti, dobrih vibracija i zajedništva. Ima “Planet Sarajevo” dao je Abdulah Sidran sa idejom da to ne bude samo muzej, već mesto koje pamti ljude, vreme i grad. Piše/Foto: Ozrenka Radulović
Iz još postojeće ulice Maršala Tita u Sarajevu, skrenete u pasaž i onda kročite u prostor koji je ovoga ljeta postao utočiste za sve one koji još uvijek “žive” u nekim prošlim vremenima. Prostor odakle se izlazi sa sjetom, moguće i suzama.
Postavka „Planet Sarajevo“ je više od zbirka uspomena i sjećanja na grad. Tu se pronalazi i osjeća duh, energija 50-tih, 60-tih, 70-tih i 80-tih, kada je Sarajevo bilo epicenter muzike, sporta, umjetnosti, dobrih vibracija i zajedništva.
Na početku uskih hodnika na čijim su zidovima sadržaji što „život su značili“ tih decenija. Keks Plazma, sindikalna ljetovanja, Branko Kockica, Pokret nesvrstanih, neizbjezni Tito, štafeta mladosti…
Davorin Popović
Slijedi centralni dio posvećen Sarajevu. Koristeći savremene tehnologije, multimedijalne instalacije i interaktivne sadržaje, postavka vas vodi na emotivno i vizuelno putovanje kroz jedan od najživopisnijih perioda sarajevske prošlosti u kojoj su Energoinvest, Zimska olimpijada, Indexi, Bijelo dugme, Yutel, Baščaršija…
Vječna vatra je spomenik vojnim i civilnim žrtvama Drugog svjetskog rata u Sarajevu
Edvina iz tima osnivača i autora „Planet Sarajevo“, ispratila nas je sa osmjehom uz obećanje da će se uskoro moći kupiti i nedostajući suveniri vezani za ponuđeni sadržaj, kao i odjeljak posvećen kafićima po kojima je Sarajevo prednjačilo u nekadašnjoj Jugoslaviji.
A prednjačilo je i u već pomenutom zajedništvu i multikulturalnosti. Osjeća se to i danas. Neko će reći “samo u iskrama”. Edvina se s tim ne slaže. Kaže: “Nisu to samo iskre, ima nas dosta“.
S tim u vezi je i poruka sa izložbe. Može se reći i poruka samog Sarajeva – „Uvijek su me dijelili i još me dijele, ali ne mogu. Moje su sinagoge, džamije, crkve i svi njihovi zvukovi koji se prelamaju u meni”.