Bačka Topola ima Muzej u kome su izložene i slike preteče naših naivnih slikara čiji je autor Nađapati Kukac Peter (1908 -1944.). Njegovo delo istražila je Olga Kovačev Ninkov, muzejska savetnica u Gradskom muzeju Subotice. Predstavili smo njen istraživački rad u okviru projekta Baština Vojvodine – razvojni lokaliteti
Delo Nađapati Kukac Petera (Nagyapáti Kukac Péter) visoko je vrednovano i postavlja Bačku Topolu na mapu naivne umetnosti bivše Jugoslavije uz Hlebine i Oparić (Jagodinu), a zajedno sa Kovačicom i Šidom dokazuje da je naiva u južnoslovenskim zemljama najbogatija u Vojvodini. Olga Kovačev Ninkov govori o ovom istraživanju:
Ovaj slikar je legenda. Nisam ga ja otkrila, ali sam se povodom 100 godina od njegovog rođenja 2008. posvetila izložbi njegovih slika. Izložbe su održane u Muzeju Bačke Topole i u subotičkom Gradskom muzeju. Za tu priliku napisala sam studiju o ovom izuzetnom naivnom umetniku koja je objavljena u knjizi o stvaralaštvu Nađapatija Kukaca Petera (Nagyapáti Kukac Péter). Novo je što su moja istraživanja pokazala da je on prvi naivni slikar na prostoru bivše Jugoslavije.
Otkriven je 1923. godine, a naivni umetnici Hlebinske i Oparićke škole, ili iz Kovačice, pojavili su se kasnije (30-tih godina prošlog veka).Te godine, kao učenika prvi ga je opazio njegov nastavnik crtanja u gimnaziji u Bačkoj Topoli i organizovao je izložbu njegovih radova. U Vojvodini je između dva svetska rata postojao pokret da se pomaže talentovanoj, a siromašnoj deci kako bi se školovala. Kukacu su, tako, pomogli da dođe na školovanje u Suboticu kod Šandora Olaha, ali je to kratko trajalo. Kukac nije dugo izdržao učenje kako je nalagao akademski slikar zato što naivni slikar drugačije doživljava i posmatra svet.
Povodom izložbe vojvođanskih Mađara 1952. na Paliću, Đerđ B. Sabo, jedan od organizatora izložbe, prvi put piše o Kukacu kao „naivnom umetniku“. Tada je naivna umetnost već priznata u svetu, ali se taj termin ne koristi u našim krajevima. Kasnije, Atila Černik i njegova supruga, književnica Eržebet Juhas koji su iz Bačke Topole, napisali su 70-ih godina 20. veka prvu knjigu o Nađapatiju, jer su hteli da ukažu na njegovo stvaralaštvo koje je prerano prekinuto.
Nađapatija sam počela da proučavam pre svega zato što je dobar slikar. Zatim, bavim se umetnošću Bačke, a on potiče sa ovih prostora. Kada sam pripremala izložbu 2008. obišla sam teren sa saradnicima i pronašli smo mnogo njegovih slika. Lepota ovog celokupnog rada je što slike postoje i čuvaju ih porodice potomaka, jer one prikazuje njihov nekadašnji salaš, ili portret člana porodice.
Nađapati Kukac Peter pretežno je slikao salaše gde je i živeo dok je slikao po narudžbi i tako je plaćao za stan i hranu. Ovaj slikar naivac potiče iz siromašne porodice nadničara, a bio je i sam siromašan. U Muzeju Bačke Topole izložene su tri njegove slike.
Intervju sa Olgom Kovačev Ninkov deo je projekta Baština Vojvodine – razvojni lokaliteti (2012) koji je radio SUBURBIUM.
Objavljujemo fotografije slika uz dozvolu Muzeja.