U Galeriji likovne umetnosti poklon zbirci Rajka Mamuzića, održava se izložba “Jugoslovenska umetnost na Bijenalu Sao Paulo 1953 – 1969”, čija je kustoskinja Ana Rakić. Ovo Bijenale je posle Venecijanskog drugo sa najdužim trajanjem. Foto: korzoportal

Izložba “Jugoslovenska umetnost na Bijenalu Sao Paulo 1953 – 1969” predstavlja jedinstvenu priliku da posetioci sagledaju svojevrsno otvaranje socijalističke Jugoslavije ka savremenim tendencijama u umetnosti tog vremena i prevazilaženje socijalističkog realizma.

Edo Murtić
Kustoskinja Ana Rakić opredelila se za ovaj istraživački poduhvat polazeći od kolekcije Galerije likovne umetnosti poklon zbirke Rajka Mamuzića u kojoj se nalaze tri dela koja su predstavljena na Bijenalu Sao Paulo u naznačenom periodu. Tu je galerijski najmonumentalnije delo Eda Murtića “Agresivni prostor” i “Zasićena zemlja”, kao i grafika Mladena Srbinovića “Fortuna” koja nije original izložen u Sao Paulu, ali je jedan od listova iz autorove mape. “Veliki je broj umetnika koji su učestvovali na prvih deset bijenala u Sao Paulu, ali sam se zadržala na onima ili iz kolekcije Rajka Mamuzića ili predstavnika jugoslovenske scene koji su vezani za srpski umetnički prostor”, pojašnjava kustoskinja.

Ana Rakić
Ana Rakić za korzoportal ukazuje na ključne tačke u razvoja posleratne jugoslovenske umetnosti koje su podloga njene autorske koncepcije izložbe “Jugoslovenska umetnost na Bijenalu Sao Paulo 1953 – 1969” – “Kroz ovu temu mogla sam da sagledam uticaj američke umetnosti na jugoslovensku, ali i na formiranje Bijenala Sao Paula. Naime, njegovom osnivanju prethodio je Muzej savremne umetnosti u Sao Paulu koji je koncipiran prema uzoru na Muzej moderne umetnosti u Njujorku. Uticaj kod nas se vidi, na primer kod Eda Murtića koji je u Sao Paulu predstavljen 1967. Njegovo slikarstvo ima korene odlaskom u Ameriku 1951. godine kada upoznaje delo Džeksona Poloka koje je integrisao u svoje stvaralaštvo i pritom izbegao imitaciju. Pre toga, Petar Lubarda 1948. godine odlazi na prvo posleratno Venecijansko bijenale kada Pegi Gugenhajm prvi put na evropskom tlu predstavlja svoju zbirku američke umetnosti u Grčkom paviljonu. Tada vidi dela Poloka, Rotka i drugih. Želela sam da ukažem na prednost kulturne politike tog vremena u Jugoslaviji kada su naši umetnici putovali kako bi se upoznali sa svetskim umetničkim pravcima tog vremena. A onda su se vraćali kući sa novim idejama”.

Petar Lubarda “Gavran”
“Kroz sagledavanje pozicije Jugoslavije na Bijenalu u Sao Paulu, predočavaju se težnje državnog vrha da se putem kulturne politike afirmiše na međunarodnom planu u zemljama izvan blokovskih određenja, te da istakne tendencije moderne umetnosti kao pokazatelja njenog projektovanog mesta na svetskoj političkoj sceni” (Iz kataloga “Jugoslovenska umetnost u Sao Paulu (1953 – 1969”).

Stojan Ćelić
Ana Rakić ističe da je izložba rezulta saradnje sa drugim muzejima, galerijama i zbirkama – Galerijom Matice srpske, (Lubarda „Gavran), Legatom Zorana Petrovića u Narodnom muzeju Pančevo, Galerijom Lazara Vozarevića Sremska Mirovica, delo Marka Čelebonovića je iz Muzeja savremene umetnosti Beograd, slika Stojana Ćelića je iz privatne kolekcije.
Izložba “Jugoslovenska umetnost na Bijenalu Sao Paulo 1953 – 1969” otvorena je do 29. avgusta, uz prateće programe.