Dragan Velikić (1953), Beograd. Piše romane, pripovetke, eseje. Za roman „Via Pula“ dobio je Nagradu Miloš Crnjanski 1998. godine, „Ruski prozor„ je bio NIN-ova nagrada za najbolji roman godine 2007, Srednjoevropska nagrada za književnost za „Bonavia“ 2012. i „Islednik“ 2015, Nagrada „Kočićevo pero“… Knjige Dragana Velikića prevedene su na petnaest jezika. Zastupljen je u domaćim i inostranim antologijama. Vikend priča Dragana Velikića na korzoportalu.

076

1.

Villa Maria, jedna u nizu kuća pod padinama pulskog Kaštela, poslednji je sloj palimpsesta – prostor u kojem se rađaju junaci. Beskrajni studio nudi polunameštene sobe, mermerni hol sa modrim vitražom na ulazu, komode i lampe, a u dvorištu primerke mediteranske vegetacije. Pod krošnjom kaline odmaraju se lavovi od terakote. Sa krova – ogromne terase posute žućkastim šljunkom – kao sa komandnog mosta, pruža se pogled na zaliv i grad. Na tom brodu oplovio sam svih sedam pulskih bregova, dešifrujući potonule građevine, ulice i trgove. Ali, misteriozni hotel Central izmicao je navigacionim instrumentima i bedekerima. Vremenom je postao opsesivna tačka mojih plovidbi slojevima grada.

0442.

Postoje mnoge priče o Musolinijevoj poseti Puli septembra 1920. godine. Sve verzije pominju incident koji se dogodio posle njegovog govora u pozorištu. Kada se Benito sa pratnjom pojavio na ulici, iz gomile sveta istrčao je neki mladić i ošamario ga. U tom času najprisebniji je bio pulski advokat Gaspar Bruni. Svojom moćnom figurom sprečio je napadača da još koji put dlanom zatrese mesnate Musolinijeve obraze. Pulski incident trebalo je zaboraviti. O Musolinijevoj poseti Puli pisale su mnoge italijanske novine, ali nemio događaj nigde se ne pominje. Ostao je samo u pamćenju očevidaca. Dve godine kasnije, Musolini je postao il grande Duce. U Pulu više nije dolazio, ali zato hidroavionom posećuje obližnji rudarski gradić Rašu, sagrađen po njegovim kanonima. Benito nije zaboravio svog spasitelja u Puli, i uskoro advokat Bruni biva postavljen za direktora osiguravajućih zavoda Julijske Krajine. Na padini Kaštela, Gaspar Bruni podiže velelepnu jednospratnicu. Dao joj je ime Villa Maria.

Šezdesetih godina, pojavila se Maria na vratima našeg stana. Predstavila se mojoj majci kao ćerka bivšeg vlasnika vile. Želela je da obiđe svoje nekadašnje odaje, sada naš deo vile. Zadovoljna očuvanim štukaturama i sjajnim kristalnim staklima četvorokrilnih vrata salona, poklonila je na odlasku mojoj majci bonbonijeru Baci perugine.

069

3.

U jesen 1989. godine objavljena je monografija Pula sa starih razglednica. Na strani 212 nalazim fotografiju vile u kojoj sam odrastao. U kratkoj belešci stoji da je Villa Maria odmah posle rata, u vreme anglo-američke uprave, bila vojni hotel pod imenom Central.

Misteriozno zdanje koje sam godinama tražio bilo je moj dom.

 Iz tematske antologije savremene srpske priče za odbranu i poslednje dane književnosti Bunker (Arhipelag, 2013), priređivač: Srđan V. Tešin

PROČITAJTE I: grad-nacrtan-na-stolnjakujesen-rizlingvisteo-pijenjuhttps://korzoportal.com/vikend-prica-lidija-dejvis-jedenje-ribe-u-osami

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *