Takovski ustanak, odnosno njegova proslava, dobio je i vizuelni identitet. Zbog čega je važno negovati vizuelnu pismenost koja može da približi prošlost ne kao ideološku tvorevinu trenutnih nosilaca vlasti?

 

A FOTO Takovski ustanak

 

Iako je 1804. važnija od 1815. u poređenju sa obeležavanjem jubileja 200-godišnjice Prvog srpskog ustanka, Takovski ustanak tj. njegova jubilarna proslava (23. april 2015) bila je proporcionalno znatno skromnija. Organizovali su je Republika i Vojska Srbije, ali najveći deo posla je prezuela Opština Gornji Milanovac koja je uložila znatna sredstva za unapređenje i estesko uređenje znamenitih mesta koja se odnose na period iz doba Obrenovića (znamenito mesto Takovo, naselje Takovo, muzeji u Takovu i Gornjem Milanovcu, Milošev konak u Crnući, Norveška kuća). Obnovljeni su objekti u znamenitom mestu Takovski grm, Takovski muzej, urađeno je parterno uređenje Takovske crkve brvnare, zatim zelene površine, postavljeno je trideset savremenih dvojezičnih info-tabli i signalizacija u znamenitim mestima. Jubilej je obeležen i brojnim prigodnim monografijama, publikacijama, naučnim skupovima, izložbama, konceratima.

U prilog skromnosti manifestacije govori i logo proslave koji je jednostavan, jasan, čitak, razumljiv, ali ipak suviše običan i nedovoljno kreativan produkt primenjene grafike, dostojan više lokalnoj nego državnoj proslavi značajnog datuma. To je logo koji je koristila Opština Gornji Milanovac, dok se u najavama i izveštajima republičkih institucija ne pojavljuje nikakav logo. Ovakve velike državne svečanosti su i dobri trenuci da se javnosti prenesu poruke i estetski modeli koji daju odgovore na aktuelna pitanja kojoj smo kulturnoj tradiciji naklonjeni i u kom kulturnom obrascu anticipiramo  evropsku budućnost. Funkcija znaka je da bude čitljiv i prepoznatljiv. U središtu crvenog kruga se nalazi crna silueta Miloša Obrenovića i arhimandrita Melentija, sa spomeničke kompozicije Takovski ustanak, vajara Petra Ubavkića. Ispod ilustracije su napisani brojka jubileja, mesto i dve godine.

 

B FOTO Logo proslave dvesta godina Drugog srpskog ustanka

Ovom prilikom prisećamo se zaboravljenog konkursa za izbor zaštitnog znaka proslave 200 godina od Prvog srpskog ustanka, koji je organizovan krajem 2003, da bi se naširoko koristio za vreme proslave, oko Sretenja u martu 2004. Čitava manifestacija, čiji je glavni politički pokrovitelj bio Vojislav Koštunica, bila je zamišljena  ambiciozno. Takođe je pokazala velike političke podele u društvu, godinu dana nakon ubistva Zorana Đinđića. U prilog tome govori i pomenuti konkurs, na koji je pristigao 121 rad, a za prvu nagradu je odvojeno za to vreme ne malih 200.000 dinara. Kratki pogled na prikaz svih rešenja govori da je nedostajalo originalnih tumačenja istorije i tradicije. Najveći broj grafičkih rešenja bio je opterećen kičastim pokušajima da se simboli naših tradicionalnih pojmova prikažu savremenim vizuelnim jezikom. Pobedničko rešenje Željke Medić je bilo moderno i aplikativno i zadovoljavalo je kriterijume vizuelne pismenosti. Nagrađeni rad je dao jedno od retkih rešenja koja su u duhu modernog grafičkog izraza.

 

 

B FOTO Nagrađeni radovi iz 2004 Konkurs za proslavu 200 godina od Prvog srpskog ustanka, 2004.

Naravno, u duhu našeg mentaliteta, odmah su se našli oštri protivnici, a najdalje u kritici je otišao dežurni namćor Radoš Ljušić. On je ocenio da je rešenje pobedničkog rada islamizovano, štit iskošen, krst deformisan, a ocila unakažena. Tome je dodao da nagrađeni grafički znak ostavlja utisak neidentifikovanog turskog štita posle Kosovske bitke, iskrivljenog silinom okršaja, jer su ocila pretvorena u taj islamski simbol.

Ovo vrhunsko grafičko rešenje danas ipak nije potpuno zaboravljeno. Pojavljuje se na našim saobraćajnim i vozačkim dozvolama, sa desne strane. Prikazani grafički radovi iz 2004. i 2015. jasno govore da je Srbiji potreban temeljan redizajn, bio je potreban pre 200 godina i verovatno ćemo isto želeti i u narednih 200 godina.

Aleksandar Stanojlović

 POGLEDAJTE VIŠE NA:

ihttp://en.wikipedia.org

http://www.togm.org.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *