Životna priča naučnika Josifa Pančića – čija 200 godišnjica rođenja se obeležava ove godine u Srbiji, mnogo je više od pukog kalendarskog događaja i mnogo više od Pančićeve omorike koju je otkrio u 19. veku kada se malo toga novoga moglo naći u evropskoj dendro flori. Ovo je priča o postavljanju prirodnjačke misli i prirodnjačke nauke na ovim prostorima, a kroz vremeplov Korzo Portala vodi kooautorka izložbe, kustoskinja u beogradskom Prirodnjačkom muzeju, mr Olga Vasić.DSCN0619_k

Olga Vasić

Skloni ili zaboravljanju, ili preuveličavanju, dva veka od rođenja Josifa Pančića utemeljivača prirodnjačke misli i prirodnjačke nauke na ovim prostorima prolazi neopaženo! Da nije izložbe Putovanja. Pančić 1814 – 1888. koja je priređena u Galeriji Prirodnjačkog muzeja u Beogradu, na Kalemegdanu (27. decembar 2014) još jednom bismo postali saučesnici u neprepoznavanju onoga što je krucijalno za napredak svake civilizacije, a to je Naučna Misao.

DSCN0607_k

Olga Vasić razbija zablude:

 Prva i možda jedina asocijacija kod ljudi kada čuju ime Josifa Pančića jeste “omorika” koju zovemo “Pančićeva omorika” mada ona pravilno treba da se zove samo “omorika”. Nije mali broj ljudi koji tvrde da ona raste na Kopaoniku, a to je zabluda! Jeste, raste tamo, ali posađena. Međutim u prirodi „od prirode“ kako se govorilo u Pančićevo doba, ona raste isključivo na Tari i u nekoliko kanjona sliva reke Drine u Bosni i Srbiji, te je zato po botaničkoj terminologiji endemit, vrsta koja na celom svetu raste samo na jednom jedinom mestu i to na ograničenom prostoru. To je nesumnjivo najveće Pančićevo otkriće iz botaničkog aspekta, jer u 19. veku otkriće novog drveta u Evropi je priličan podvig, zato što bar ta dendro flora, flora drvenastih biljaka, je bila prilično poznata.

 DSCN0605_k2

I još jedno razbijanje zabluda – Josif Pančić, značajan srpski naučnik nije rođen u Srbiji! Rođen je u Austriji, u selu pod Velebitom, u hrvatskoj porodici, školu je učio na nemačkom, u Rijeci pohađao gimnaziju na latinskom. Zanimali su ga jezici, bio je samouk u nemačkom, italijanskom, španskom, engleskom, francuskom. Voleo je da peva, svirao je flautu. U Pešti je završio Medicinski fakultet. Olga Vasić:

Pančić je mnogo više ne samo od otkrivača omorike nego i od botaničara, zato što je on taj koji je u Srbiju doneo prirodnjačku misao i  prirodnjačku nauku, što je presudno. Botaničari kažu da je otac botanike, međutim on je otac prirodnih nauka zato što je prvi istraživao kompleksnu prirodu Srbije, zato što je bio svestan da je priroda jedna integralna uravnotežena i savršena celina koja funkcioniše na bazi ravnoteže i usklađenosti procesa i pojava i on je sam kazao da tako treba da se istražuje i toga se držao. Napisao je prve radove iz faune Srbije koji su štampani u Srbiji i to na srpskom jeziku kao što su „Ribe Srbije“, „Ptice Srbije“, „Pravokrilci Ssrbije“, „Građa za faunu Srbije“ itd. No, najveće domete postigao je u botanici zato što je ona bila njegovo osnovno opredeljenje. Studirao je medicinu, jer u to vreme nisu postojali ni Biološki, ni Prirodnomatematički fakulteti. Na Medicinimedicinskom se najviše učilo iz prirode, i to najviše iz botanike, jer su biljke bile sirovine za lekovite supstance. Već tada je odlučio da će se baviti botanikom, bio je oduševljen predavanjima koje je držao tada čuveni profesor Jožef Šadler i tada je rekao „i od prvog botaničkog kursa zavolim botaniku i reših se za botaničara“.

 DSCN0601_k

Kalendari obeležavanja godišnjica u Srbiji prepuni su. Pretežu Tesla i Mileva Marić Ajnštajn! Nižu se i godišnjice ratova Velikih i Malih, Naše Pobede nad Njihovim Porazima. Kakva slast, a čija!? Kojom iluminacijom da osvetlimo Josifa Pančića u postojećem kontekstu? Olga Vasić:

Mnogo smo propustili ne samo u spominjanju Pančića i njegovog dela nego uopšte u spominjanju naših velikana, zaslužnih ljudi koji su stvorili određeni ambijent, atmosferu, udarili temelje u svim pravcima razvoja tadašnje tek osnovane nove srpske države. To je velika šteta, jer su to izuzetni ljudi i trebalo bi da budu isticani kao promer naročito mladim ljudima da se pokaže da jedan veliki, posvećeni rad, prilježan, pravi motivi, uvek daju rezultate čija vrednost se nikada ne gubi i ne menja, bez obzira na modu i trendove, na političku situaciju. A Pančić je prvi, jer je po rođenju najstarij i zaista je velika šteta što je godišnjica propuštena, tim  pre što je on utemeljio i nastavu iz prirodnih nauka, on je ni iz čega stvorio pravi sistem obrazovanja iz prirodnih nauka.

Očekivali smo da će se cele godine nešto dešavati i da ćemo mi samo da stavimo tačku na „I“. Međutim, nije bilo nekih upadljivih obeležavanja, ali se nadamo da će ih biti, da će se godišnjica produžiti u 2015. i da će se o Pančiću govoriti, naročito da će dolaziti posetioci iz škola, da će mladi ljudi i deca doći da vide šta je Pančić uradio. Ovo nije naučna izložba, mi samo pokazujemo gde se sve ovaj čovek umešao i zašto danas treba da mu zahavalimo na tome. 

 Izložba Putovanja. Pančić 1814 – 1888 koja je priređena u Galeriji Prirodnjačkog muzeja u Beogradu, na Kalemegdanu otvorena je do aprila 2015. godine.

Dušana Buzadžić

 Ključne reči: Josif Pančić, omorika, Prirodnjački muzej

http://www.nhmbeo.rs

http://opusteno.rs/biografije-poznatih-f151/biografija-naucnik-josif-pancic-botanicar-t14388.html

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *