Katalin Ladik i njeni umetnički radovi svrstani su u vrh avangarde nastale na prostoru nekadašnje Jugoslavije i Istočne Evrope. Ona je pozorišna i vizuelna umetnica, performerka, pesnikinja i prva bodiart umetnice u Jugoslaviji. Njeni umetnički vokalno/vizuelni radovi i performansi su izvođeni/izlagani u muzejima i galerijama širom sveta. Aktivna je i danas. Sledi deo njenog izlaganja na Konferenciji K.A.T. “Umetnost u obrazovanju: interakcije” koja je održana u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine, u organizaciji Saveza feminističkih organizacija “(Re)konstrukcija“ u Novom Sadu, u okviru „Novi Sad 2021“ (Novi Sad, Evropska prestonica kulture, prim.korzoportal). Foto: Aleksandra Rajić. Foto dizajn: Aleksandar Stanojlović

IMG_20171122_114539

Katalin Ladik, Konferencija K.A.T.

Katalin Ladik na Konferenciji K.A.T : Tema Konferencije u Novom Sadu – umetnost u obrazovanju, aktuelna je i u svetu, a moja prezentacija jedan je segment/ uvid u čin mog stvaralaštva. Pozvana sam u aprilu ove godine na multimedijalnu izložbu “Dokumenta 14” koja je održana u Atini (na izložbi savremene umetnosti prikazani su radovi više od 160 međunarodnih umetnika, „Dokumenta“ je izložba savremene umetnosti koja postoji od 1955. koja se održava svake pete godine u Kaselu, u Nemačkoj, a u ovaj projekat je uključena i Grčka, prim. korzoportal). U Atinu sam, pored toga što sam izlagala vizuelne radove, pozvana i da učestvujem u radionici da prikažem sopstveni proces stvaranja onima koje zanima kako nastaje umetničko delo. Imala sam primer koji sam mogla prikazati i vizuelno i zvučno, jer sebe smatram prvo pesnikinjom koja zatim pokušava da širi granice poezije prema vizuelnom/zvuku/gestualnoj poeziji. Tako nastaju moji performansi koji su multimedijalni.

 

 

 

Filmstrip loop on white

Katalin Ladik na Konferenciji K.A.T: Na izložbi “Dokumenta 14” u Kaselu odabrala sam prostor gde su u stalnoj postavci skulpture žena koje su simboli velikih imperija Nemačke, Francuske… Tu nema naših malih zemalja, a ja imam čitavu seriju kolaža inspirisanih balkanskim područjem koji su nastali 70-ih godina prošlog veka. Još tada sam imala običaj da na otvaranju izložbe stojim pored svojih vizuelnih kolaža i pevam  ih kao partituru. U Kaselu sam prošle godine ozvučila te kolaže, izložene u prostoru dugačkog hodnika. Oni su bili kao kontrapukt/ pod-dijalog sa postojećim skulpturama. I to je na neki način moj protest, provokativni stav, dokaz da smo i mi, mali postojali, postojimo, a ne samo velike imperije. Uvek sam uzimala tzv. ženske motive poput izvezene maramice na primer. Imala sam asocijaciju na tadašnju i sadašnju situaciju. Ne mogu se baviti samo poetskim temama. Jeste, i ovo je poetska tema, ali pesnikinje koja živi u društvenoj sredini i opterećena je svojim polom/statusom stvaraoca. Ako je u pitanju žena koja želi nešto da pokaže/iskaže/prikaže/samu sebe da izrazi, uvek nailazi na neke granice, streotipe… O toj izložbi u Kaselu sam naknadno pročitala kritike i zadovoljna sam. Za njih sam bila veliko iznenađenje jer me do tada nisu poznavali i proglasili su me za veliko otkriće. Ali to je krivica i istoričara umetnosti koji nisu percipirali ovo naše istočnoevropsko područje.

35mm film strip

Katalin Ladik na Konferenciji K.A.T: Radoznalost je ono što mene zapravo tera i inspiriše da stvaram. A šta ja vidim i šta unosim u umetničke objekte i radove, to je već rezultat mog trenutnog stanja, oslikavanja. Možda sam ja tih 70-ih godina bila drugačije raspoložena, pa sam ih drugačije opevavala, a sada imam možda više… pa i onda sam imala i kritiku, i smeh, i čuđenje, i radost. Bez radosti ne vredi ništa ni raditi, ni stvarati.

PROČITAJTE I: kultura-pobuna-sok-zadruga, drustveni-centar-u-novom-sadu-paradigma-budenjapesma-nina-zivancevicvideomedeja-nekadasanja-kojic-mladenov-o-telu-zene-u-umetnostiko-je-rekao-pesma-2

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *