Izložba Portreti i sećanja koja se održava u Muzeju Vojvodine  deo je većeg projekta Saveza jevrejskih opština Srbije. Cilj je da se Jevrejska zajednica u Srbiji pre Holokausta prikaže kroz svakodnevni život posredstvom oko 2000 fotografija. Jevrejska zajednica predstavljena je prema koncepciji Andree Palašti o kojoj ona govori za korzoportal. Koordinatorka izložbe Ružica Dević kaže da je oduševljena reakcijama publike.

1Ružica Dević i Andrea Palašti (s levo na desno)

Projekat Portreti i sećanja predstavlja digitalnu arhivu fotografija Jevrejske zajednice u Srbiji iz vremena pre Holokausta, kao i beleženje sećanja i svedočenja onih koji su preživeli rat o životima ljudi prikazanih na tim fotografijama. Digitalna arhiva ima kolekciju od oko 2000 digitalizovanih fotografija i oko 100 evidentiranih svedočenja u audio – video i tekstualnom formatu. Predstavlja redak i impresivan pogled u porodične albume  i svakodnevicu koju je Drugi svetski rat takoreći potpuno izbrisao, tako da je prikazani materijal samo deo onoga što je nekada postojalo.

portreti i secanja 02

Umetnica Andrea Palašti iz Novog Sada (prim.korzoportal: nagrađena na 54. Oktobarskom salonu) prijavila se na konkurs Saveza jevrejskih opština Srbije i tada dobila odrešene ruke da uradi postavku, ali i idejnu koncepciju izložbe. Pojašnjava poentu svog pristupa:

Želela sam da prenesemo istoriju Jevrejske zajednice, da ne ostane samo njihova, ograničena. Ono što mislim da sam uspela jeste da kada vidite izložbu ni jednog momenta nećete reći da su na fotografijama Jevreji, jer, navodno, imaju neke odlike koja upućuje da su Jevreji. Ustvari se ne vidi nikakva fizička razlika između njih i onih koji to nisu. Izložba je koncipirana tako da se od posmatrača očekuje da već imaju predzanje o Holokaustu i sa tim predznanjem izložba postaje još ozbiljnija, nosi veću težinu. To je kontrast koji uzbuđuje , s jedne strane stradanje Jevreja, s druge svakodnevni život!

3Arhiva

Jevrejska zajednica u Srbiji je povodom ove izložbe donela i druge izazove umetnici Andrei Palašti:

Za mene kao umetnicu bio je izazov da od 2000 fotografija izaberem ne samo one koje želim, već da imam slobodu da odabrano prikažem u formi kako zamislim, ali tako da Jevrejska zajednica u Srbiji bude predstavljena realno i raznloliko. Bilo je ogromno iskustvo sresti se sa ovolikom količinom fotografija! Odmah mi je palo na pamet kako se stvaraju arhivi, kako se kategoriše vizuelni material. Prema tome, metodlogija već postoji u institucijama i ja sam je samo primenila. Fotografije sam klasifikovala tematski – ljubav, odeća, škole, vreme odmora… Kroz te celine možete pratiti vreme. Nije to samo istorija društva već i fotografskog medija (prim. korzoportal: A. Palašti je završila Odsek za fotografiju na novosadskoj Akademiji umetnosti). Postavka  počinje od ukočenih porodičnih portreta, a završava se fotografijama kada je fotoaparat ušao u kuće, pa su se ljudi sami fotografisali. One su spontanije i njima završavam celine na  izložbi Jevrejska zajednica u Srbiji pre Holokausta – Portreti i sećanja. Napravila sam krug života Jevrejske zajednice u Srbiji.

IMG_0810

I najbolja izložba ostaje bez odjeka, ako nema posetilaca. Ružica Dević, koordinatorka izložbe Jevrejska zajednica u Srbiji pre Holokausta – Portreti i sećanja kaže za korzoportal da su osnovci najbolja publika, za njih su organizovali i razne radionice:

Za radionicu smo angažovali organizaciju Haver čija je direktorka Sonja Viličić iz Beograda koja se bavi edukacijom o Holokaustu i o jevrejskoj istoriji, tradiciji, običajima, kulturi. Ja sam se bavila organizacijom programa za petake i šestake osnovce, i za srednjoškolce. Cele nedelje nam dolaze deca na izložbu. Dinamično je, zanimljivo, zadovoljna sam kako prihvataju temu.  Pričamo im o životima osoba sa fotografija, zanimljivostima koje smo saznali iz intervjua i taj ličniji pristup je i njima zanimljiviji. Ali uvek pomenemo i istorijske činjenice. Profesori biraju jednu od tri ponuđene teme – Simboli i običaji, Tradicija judaizma i jevrejska kultura, Holokaust , diskriminacija. Decu najviše zanima prva oblast o kojoj najmanje znaju, o Holokaustu se piše u udžbenicima, a simboli su im potuno nepoznati. Oduševljena sam kako sve teče, kako reaguju, posle se javljaju i profesori i kažu da deca pričaju drugima o svemu što su videli na izložbi Jevrejska zajednica u Srbiji pre Holokausta – Portreti i sećanja. Organizovali smo interaktivne radionice, pričamo o receptima… Jedan osnovac je baš pitao da li Jevreji imaju svoju posebnu hranu, pa smo pričali o macesu, zašto su ga napravili…

Izložba Jevrejska zajednica u Srbiji pre Holokausta – Portreti i sećanja, posle Novog Sada putovaće u  veće gradove Srbije.

PROČITAJTE VIŠE:

http://haver.rs

http://savezscg.org

http://www.muzejvojvodine.org.rs

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *