7+
Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on LinkedInShare on Google+

Prenosimo tekst Stefana Milovića iz časopisa DaNS čija tema junskog broja je nasleđe jugoslovenskog modernizma. U pitanju je neboder u Zagrebu koga je ruinirao zub vremena, a onda je 2015. počela rekonstrukcija ovog izuzetnog stambenog objekta koji predstavlja arhitekturu modernizma. Kako izgleda danas. Foto: Sandro Sklepić.

C92A3032

Rekonstrukcija Vitićevog djela kao busola ostalima

Godine poslije Velikog rata unijele su novi stvaralački duh arhitektima svugdje. Kristalno jasne geometrijske forme u prostoru, razigrano pozicionirane jedna u odnosu na drugu, slave zajedništvo i unifikaciju. Planirajući prostor, ljudi naše struke će ulice i bulevare obilježavati novim gradskim reperima u narednim decenijama, a mi ih i dalje nazivamo modernističkim, jer su i dalje ideal spoja utilitas/firmitas/venustas i primjer nečega zauvijek relevantnog u svijetu arhitekture.

Fakat je da će zub vremena uticati na sve što može da utiče, te je na isti način počelo obeshrabrujućom brzinom da trese tlo ovim djelima kojima smo posvetili cjelokupan broj. Bijele betonske komplekse koji krase gradove ovog podneblja počelo je da ruinira sivilo nanijeto kako godinama, tako i znatnom količinom apatije ljudi koji su kraj istih i porasli, a priželjkuju nove kule od stakla i čelika.

C92A2998

Sudbine djela moderne su raznolike: neke bivaju u potpunosti i do temelja zatrte, dok druge stoje na svojim mjestima, zapostavljene. Najveći broj njih i dalje služi, ali nekim raznolikijim funkcijama, koje su vremenom generisale novonastale ljudske potrebe koje, složićemo se, nisu nužno bile jednake tadašnjim. Najmanji broj doživi da im se udahne stara slava i novi život, usljed prepoznate vrijednosti u domenu arhitektonskog nasljeđa. Primjer posljednjeg reprezentativno nam donose susjedi iz Hrvatske, konkretnije Zagrepčani koji su prethodnu deceniju špekulisali i radili na budućnosti nebodera u sklopu stambenog kompleksa Narodne banke u Zagrebu.

C92A3022

Ovaj stambeni džin od sedamdeset dva prostrana stana bio je dom familijama čiji su članovi bili jednako bankarski činovnici, higijeničari i direktori. Međutim, krhke drvene škure na fasadi krenule su opadati; šarenilo fasada je krenulo blijediti, bez ulaganja da se iste i prefarbaju. Beton je, kao beton, krenuo još više siviti, a generacije iza jedne velike bankarske zadruge polako ostaju uskraćene da sa ponosom pokazuju na djelo šibeničkog arhitekte Ive Vitića.

Sve do 2006. godine, nije se počelo sa pregovaranjima vezanim za dugo neophodnu obnovu vrijednog spomenika zagrebačke i uopšte balkanske arhitekture, kada je od gradskih vlasti zvanično priznat kao takav. Tada je i sinula ideja za projekat Vitić pleše koji se vodi ciljem da njegovom djelu vrati slavu koju je nekad imalo. Antropocentrični arhitekta i vrhunski vizualista koji je stavljao život na prvo mjesto poslužio je kao inspiracija da grupa stručnjaka i entuzijazista zaista ostvari ovaj cilj. Aktivnim radom i promocijom svoje ideje, konačno će se u saradnji sa zagrebačkim vlastima i suvlasnicima stanova i ostvariti; 2015. godine započeta je ambiciozna restauracija u Laginjinovoj 7-9.

Ove godine možemo vidjeti staro, monumentalno zdanje koje sija novim sjajem i krasi ovu ulicu kao što je i nekada, bez sumornog žutila dotrajalog betona, novih škura i fasada razigranijih nego ikad. Cjelokupni decenijski projekat, trud i posvećenost govore kako o prepoznatosti značaja arhitektonskog djela, tako i o svijesti naroda koji se trudi da sačuva neporecivo vrijedne ostatke vremena koje u sebi sažimaju društvene, kontekstualne, estetske, morfološke i sociološke forme i koncepte.

O projektu Vitić_pleše

Autorsko-kolaboratorski tim / Project author and collaborators: Boris Bakal et al.
Partneri projekta / Partners: Društvo arhitekata Zagreba, Udruženje hrvatskih arhitekata, Multimedijalni institut/MaMa, Clubture network, Drugo More, BLOK, Multimedijalni centar Split, Infoshop Škatula, Galerija Modulor/CKT, galerija Camera Obscura (CRO), Accademia delle belle arti di Genova (ITA), Univerzitet Leiden (NL), NeMe (CY), B92 (RS) i drugi
Materijalna potpora / Grants and support: Ured za kulturu grada Zagreba, Društvo arhitekata Zagreba, Ministarstvo kulture republike Hrvatske, Program Media EU i drugi.
Status projekta / Project status: registrovani nacionalni spomenik (od 2005)
Trajanje projekta / Project duration: 2006-2016
Vrijeme izgradnje kompleksa / Complex construction duration: 1956-1962
Arhitekta / Architect: Ivan Vitić
Autor studije obnove / Author of the revitalization study: arh. Alan Braun (Arhitektonski fakultet Zagreb)
Supervizor / Supervisor: arh. Zrinka Paladino (zamjenik direktora Departmana za zaštitu kulturnih i prirodnih spomenika grada Zagreba)
Predstavnici suvlasnika / Co-owner advocate and representative: arh. Gorana Matić i Petar Paradžik
Troškovi renovacije / Estimated renovation costs: oko 1.6 miliona eura
Renovirana površina / Area of renovation: 10.600m2
Nagrade / Awards: Glavna jugoslovenska arhitektonska nagrada za stambenu zgradu 1962. (Borbina nagrada)

Oprema teksta korzoportal

PROČITAJTE I: dans-casopis-drustva-arhitekata-novog-sadasuburbium-nepokretno-naslede-u-srbijijovo-simisic-stari-bezanijski-aerodrom-i-milutin-milankovic, dorde-milovanovic-stara-radnicka-kolonija-u-kragujevcu

 

 

7+

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *